Peto mjesto osvojila je Sandra Elkasević na Svjetskom atletskom prvenstvu u Tokiju, prvenstvu na kojem se početkom godine nije ni vidjela. Povratak natjecanju tako je bio djelomično uspješan. Ipak, kad si Sandra, onda sve osim medalje teško može biti uspjeh.
Tri vijesti o kojima se priča
"Dobro sam se zagrijala, imala sam dobar hitac, a onda sam povukla koliko je išlo, a oba puta pogriješila. Žal ostaje, to su bili hici koji idu preko 67 ili 68 metara, a ja to nisam pokazala. Onda sam počela povlačiti kukove, udarati samo rukom, a tu nema daljine ni snage. I završila sam kao peta. I onda još dođe zadnji hitac kao da nisam ni bacila. Bili su izgubljeni tko treba bacati", rekla je Sandra medijima, koja je drugi i treći hitac poslala u mrežu s desne strane.
Nije mogla zadržati suze
Prvobitno smirena, Sandra ipak nije mogla svladati emocije, kao što možete vidjeti OVDJE.
"Ljuta sam i povrijeđena kao što bih bila uvijek. Žao mi je što nisam pokazala što smo radili zadnja dva mjeseca", rekla je Sandra, prije nego su krenule suze:
"Ne mogu se ne rasplakati, ne znam, kao dijete sam. Proći će ovo. Biti peta u sezoni gdje sam rekla da uzimam odmor, ali kad tako budete blizu, a ne uzmete, sve to bilo tu. Nekad u ključnoj stvari moraš imati sreće."
"Sve je bilo kao u dobra stara vremena..."
Opet se vratila na ta dva hica, koji su imali onu njenu savršenu putanju, s desne strane, kako su izgledali njeni najbolji hici, no ispustila je disk trenutak prerano.
"Žao mi je ta dva hica, ne znam koji je bio ljepši. Ali, najvažnije je da sam se vratila, da sam spremna i da sam zdrava. Znala sam da se sve rješava u prve tri serije. Kasnije budu dulje pauze, velike su vručine, tijelo se odmara. Allman je bacila dalje jer je u grču, 16. joj je Svjetsko prvensto, nema zlato, a najbolja je. Onda kad je vidjela da smo se mi druge ugasile, ona je probacila", objasnila je, opet se rasplakavši:
"Nisam došla loviti nju, došla sam loviti sebe, došla sam biti ponosna na sebe i da svi u kući budu ponosni. Jako smo radili. Cijela sezona je luda, nakon Amerike smo ušli u potpunu karantenu. Valjda mi nedostaje natjecanja na velikim daljinima. Ali tako lijepo, ritam, kuk, ruka sve, kao u dobro stara vremena. Plakala sam 2009. kao klinka, plaćem i sad. Teško je biti ja, najradije bih se sada išamarala."
Inat je ono što ju i dalje gura naprijed
Sama se borila sa svojim emocijama, s ponosom što se zdrava vratila na scenu, ali teško je mogla ne žaliti za onim što je propustila
"Plaćem kao da sam bila glavni favoriti, a ne 11. na listi, ali znam koliko vrijedim. Ja sam bila favorit jedino samoj sebi. Svi su znali koliko će baciti, jedino je Kubanka iznenadila. Zato ja budem ljuta na sebe. Kao beba sam."
Ovo natjecanje zapravo je trebalo označiti njen povratak.
"Ovo nije moj kraj, uzela sam pauza pa se odlučila vratiti. Bacila sam 67 metara, a sad idem u Los Angeles po to zlato pa makar me u kolicima odvezli. Sezona je gotova, idem se odmoriti. Imam privatnih stvari za odraditi."
Na kraju je još dodala nešto o samoj sebi. Odnosno, odgovorila je na pitanje kako još uvijek traje, s 35 godine te kako još sigurno nije rekla svoje posljednje.
"Nakon 16 godina dođem i plaćem što sam peta. Ali, to je taj inat. Meni je svaki trening, svako natjecanje kao prvo natjecanje. Emotivna sam, nije mi žao kad bacam daleko i izgubim. Ali, kad ne mogu ovako. Imam problema s tom mrežom, kako sam morbidna. Kad sam god dobra, bacam u mrežu, nestrpljiva sam. Moram to probiti", zaključila je.
