Sandra Paović u petoj se godini zaljubila u stolni tenis. Bila je nepobjediva. A onda ju je teška prometna nesreća pretvorila u invalida. I tek je tada Sandra Paović pokazala svoju snagu. Iako su joj rekli da nikada neće hodati, ona je ponovno zaigrala stolni tenisi ponovno došla do trona! Tim je više njezina prošlotjedna najava o prekidu karijere šokirala sportski svijet. Nisu je zaustavila invalidska kolica ali jesu nesuglasice s trenericom?

''Čim sam primila u ruke reket i lopticu te krenula učiti kako to sve ide, postala je to stvarno velika ljubav'', s osmijehom na licu rekla je Sandra na početku priče magazina Provjereno.

Jer svaki spomen stolnog tenisa u njoj budi samo najljepše emocije. Rođena je u Borovom naselju, mjestu poznatom po stolnom tenisu. Njezin otac Mišo, iako profesionalni nogometaš, i sam je veliki zaljubljenik u ovaj sport.

''Tata je odlučio već s pet godina da ću ja biti svjetski prvak!'', prisjetila se Sandra. A čini se da je otac bio vizionar jer Sandra je postala europska i svjetska stolnoteniska prvakinja.

''Moj cilj je bio da igram TOP12 Europe. To je bio najprestižniji turnir mogući i bila sam na korak tu do ostvarenja mog sna da budem top 12 najboljih igračica Europe'', rekla je.

Nesreća, prekid karijere i novi početak

Treninge je odrađivala u Zagrebu, a na mečeve putovala. Pripremala se za polufinale Europske lige. Tu večer u Normandiji su odradili grupni trening, a ujutro krenuli prema Poljskoj.

Tada se Sandrin život preokrenuo naglavce. Njezin je menadžer zaspao za volanom te izgubio kontrolu nad vozilom. Sandri su šesti i sedmi kralježak ozlijedili leđnu moždinu zbog čega je na licu mjesta ostala nepokretna. Hrvatski i francuski kirurzi dali su joj tek jedan posto šanse da ikada stane na vlastite noge.

''Osjećala sam kao da mi titra mišić i da ga samostalno mogu stisnuti, ali šutjela sam o tome danima. U stvari, ja sam se bojala da će oni meni reći da to nije ništa. Taj dan je fizioterapeut došao da me istegne i da probamo malo vježbati. Svaki dan smo mi to radili i noga se nije htjela pomaknuti. Taj dan je ponovno rekao 'jedan, dva, tri', i ja sam sebi dala signal 'pomakni nogu' - i noga se pomaknula!''

Time je Sandra srušila prvu i najveću prepreku u nastavku svoje karijere. Osim što je pokazala da joj ništa nije nemoguće, i sama je doživjela nešto o čemu nije mogla ni sanjati.

''Javili su mi da danas popodne na trening dolazi Sandra. Imao sam tečaj engleskog pa nisam mogao doći, međutim čim sam čuo da Sandra dolazi, odmah sam ga. Znao sam tko je ona i jako sam ju želio upoznati jer sam bio fasciniran njezinom snagom i pozitivnošću. Čim je ušla u dvoranu, kao da je vrijeme stalo na dvije sekunde. Čim je Sandra ušla, osmjehnula mi se od uha do uha, a ja sam uzvratio'', nadovezao se Sandrin suprug Daniel Lazov dok ona nije mogla sakriti osmijeh s lica.

Oproštaj od sporta kojeg toliko obožava

Spojili su ih invalidnost i strast prema stolnom tenisu. Došavši u Zagreb, a na nagovor Nataše Skočilović i Mirele Šikoronje, Sandra se vratila stolnom tenisu. Klasificirana je kao šesta kategorija invalidnosti - odnosno, najteža stajaća kategorija. Jer, Sandra je prilikom igre - potpuno nepokretna. Od uključenja u paraolimpijski sport 2013. osvojila je 16 zlatnih i dvije brončane medalje. Bila je nepobjediva. Usprkos tome, Sandra je bila nezadovoljna. Sve je eskaliralo nakon odigranog Svjetskog prvenstva u Bratislavi gdje je Sandra nakon osvojene medalje objavila da završava karijeru.

''Smatram da su me uzeli zdravo za gotovo, sve moje rezultate. Mirela Šikoronja i Emil Gubica nisu napravili ni jedan razgovor sa mnom da me pitaju kako sam, u kakvoj sam formi, boli li me što. Nego se uvijek računalo da od mene mogu očekivati zlato, a da će vidjeti što cure još mogu napraviti ili kako još dečki mogu iznenaditi'', objasnila je.

Sandra tvrdi da u posljednje četiri godine Mirela s njom nije odradila niti jedan individualni trening – premda ju je molila.

''Svuda gdje se moglo ja sam uskočila drage volje tako da ne znam što bih rekla na te izjave, ali evo. Meni su u reprezentaciji apsolutno svi isti'', obranila se Mirela Šikoronja kojoj je upućen najveći broj kritika sa Sandrine strane.

Snimaka nema, a Sandrini kolege iz reprezentacije šute. Jedini pisani dokaz njihovih treninga jest - članak iz časopisa. Mirela je citirala Sandrine riječi rekavši da je sama izjavila da su odradile trening dva mjeseca prije Paraolimpijskih igara u Riju.

''Mirela u tom dijelu i dalje nije ništa posebno sa mnom radila, nikakve posebne savjete, nikakav poseban trud uložila iako sam bila kandidat za zlato i strašno opterećena što od mene svi očekuju zlato. Umjesto toga sam dobila svoj sparing s kojim sam trenirala i nakon toga bi trening završio'', spremno je odgovorila Sandra.

Druga strana ima svoju priču

Iz Stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom i Hrvatskog paraolimpijskog odbora tvrde kako Sandra nije u pravu. Osobna trenerica podupire Sandrinu priču.

''Ja osobno nisam vidjela, evo ne mogu reći da je netko napravio s njom ijedan trening. To je istina jer sam ja ta koja sam svaki dan s njom u dvorani, vidim sve'', ispričala je Nataša.

No, i „suprotstavljena“ strana ima svoje svjedoke.

''Osobno sam vidjela da je radila sa Sandrom kad je njezina trenerica osobna bila ukočena“, kazala je Jadranka Blagus, predsjednica Stolnoteniskog kluba invalida URIHO.

U nedostatku argumenata, ostaje Sandrina riječ protiv Mireline. A u takvim trenucima, svi se hvataju za sitnice. Predsjednik Stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom kaže, Sandra je bila ljubomorna na suigračicu Anđelu. Zato što joj je Mirela posvećivala više pažnje.

Sandra je vrlo brzo uzvratila. ''To je toliko nisko, to je toliko ružno - ljudski, sportski .... ne znam uopće što bih rekla na to. Naravno, Mirela je Anđelin osobni trener, Anđela je kad je trebala stala na njenu stranu – iako smatram da je trebala ostati neutralna.''

Anđela je na treneričinu stranu stala i prilikom našeg dolaska. Iako je na trenutke i sama bila predmet rasprave, pred kamere nije htjela. Pogleda obrušena u pod, kratko je rekla da je sve što kaže glavna trenerica istina. Sandrina trenerica Nataša opovrgnula je Rakićeve navode rekavši da ju je na svakom natjecanju motivirala i za nju navijala. Nadovezala se i Jadranka Blagus iz kluba URIHO spomenuvši da su Sandrini rezultati i prije dolaska u parasport bili impresivni te da je i kao zdrava osoba bila velik sportaš.

Objašnjenje posvećenosti Anđeli možda leži u činjenici da je kroz ugovor s Hrvatskim paraolimpijskim odborom Mirela njezina individualna trenerica. Dok svoj posao trenerice reprezentacije obavlja - volonterski. Predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić dodao je da svaki od reprezentativaca u paraolimpijskom programu ima svojeg trenera koji je plaćen, ali i da je na pripremama za natjecanja ionako najvažnije da postoji puno sparing partnera s kojima se onda odrađuju raznolike vježbe.

Kap koja je prelila čašu

Kap koja je Sandri prelila čašu, bilo je Svjetsko prvenstvo u Bratislavi održano polovinom svibnja. Kaže, nju i kolegicu iz tima Mirela nije prijavila na natjecanje iako su one - htjele sudjelovati. Dok je Mirela rekla da su odlasci na tako velika natjecanja skupa, predsjednik Saveza Rakić dodao je da je na njihovu pritužbu intervenirao i uredio da ih se ipak prijavi na natjecanje – iako je osobno mislio da nemaju šanse za medalju.

Teške riječi iznesene prošlog tjedna Sandru su učvrstile u njezinoj odluci da se ne vrati u reprezentaciju. Podržali su ju mnogi bivši reprezentativci. Sandrin suprug, i sam stolnotenisač, istupio je iz reprezentacije kako kaže, iz istih razloga.

''Ne odlazim zato jer Sandra odlazi. Jednostavno ne vidim kako bih nakon toga što su Sandru kao takvog igrača koji im je sve donio shvatili zdravo za gotovo i nisu ništa poduzeli da riješe tu situaciju te ju pokušali zadržati. Što bi onda tek meni napravili, kako bi se prema meni ponijeli'', pojasnio je razlog odlaska Sandrin suprug Daniel.

''Svi griješimo, svi smo danas u pravu, sutra nismo. Ne možeš zadovoljiti sve potrebe svakoga. Mislim da je moralno normalno da sam ponudila svoju ostavku, ne zato jer smatram da je netko u pravu ili u krivu, nego zato jer smatram da je to normalan slijed“, kazala je Mirela.

Mirelinu ostavku Stolnoteniski savez osoba s invaliditetom nije prihvatio.

''Nakon što je nakon press konferencije predsjednik Saveza direktno rekao da bi on uvijek izabrao Mirelu Šikoronju prije mene, da sam ja samo igrač, znači samo igrač - mislim da je Mireli bilo jasno da kod njega njezina ostavka neće proći'', požalila se Sandra.

Mislila je da će do danas netko preuzeti odgovornost za činjenicu da je paraolimpijski sport izgubio tako vrijednu igračicu koja je služila na ponos cijeloj zemlji baš kao i reprezentaciji. Umjesto toga, iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza dobila je zahtjev da potvrdi svoje očitovanje da više ne želi igrati za reprezentaciju kako bi joj se mogao ukinuti paraolimpijski program.

Nepuna dva tjedna nakon Sandrina javnog istupa, svima su puna usta hvale. Kažu, nitko ju neće nitko moći zamijeniti, ali strasti se s obje strane ne smiruju. Prometna je nesreća nije spriječila da postane svjetska prvakinja i osvoji brojne zlatne medalje.

Pa zar će narušen odnos s trenericom i izbornikom to uspjeti, zaustaviti nezaustavljivu? Pogledajte u prilogu Matine Tenžere.