Osijek je sportski vrlo aktivan grad, nerijetko i uspješan. No, u olimpijskom sportu to se baš i ne vidi, budući da je jedino olimpijsko zlato u četvrti najveći hrvatski grad došlo još prije 37 godina.
Tri vijesti o kojima se priča
Nažalost, prošle godine u Parizu na korak do njega zaustavljena je Donna Vekić, a medalju u Osijek otkako je Hrvatske donio je tek David Šain, veslajući sa Sinkovićima i Damirom Martinom. Iz doba bivše državi došla je još i rukometna medalja velike Katice Ileš.
Vještinu izbrusila na Pampasu, u Osijeku su zlato slavodobitno dočekali
No, vrijedi se prisjetiti medalje iz Seula, iako ona zapravo Hrvatskoj ne pripada. Ali, tog ljeta u grad je donesena zahvaljujući Osječanki koja je svoje streljačke vještine brusila po starim osječkom streljanama, a onda i na legendarnom Pampasu – Jasni Šekarić.
Jasna Šekarić rođena je 17. prosinca 1965. godine u Beogradu, ali je odrasla u Osijeku, gdje je i započela svoju sportsku priču. Djevojačko prezime bilo joj je Brajković, a u streljaštvo ju je uveo otac, koji je primijetio da ima iznimno mirnu ruku i nevjerojatan osjećaj za preciznost. Trenirala je u Streljačkom društvu Mladost na Pampasu, gdje je, uz upornost i disciplinu, vrlo brzo pokazala da posjeduje talent vrijedan svjetske pozornice.
Nakon što je počela nastupati za reprezentaciju Jugoslavije, nizala je uspjehe na europskim i svjetskim prvenstvima, a svoj vrhunac doživjela je na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. Tada je, u disciplini zračni pištolj 10 metara, osvojila zlatnu medalju, postavši prva jugoslavenska olimpijska pobjednica u toj disciplini.
Po povratku iz Seula, Osijek ju je dočekao kao pravu heroinu – tisuće sugrađana slavile su njezin uspjeh, a Jasna je tada postala simbol sportskog ponosa grada.
Odveo ju je rat, ali i ponuda koju nije mogla odbiti
Rat i raspad Jugoslavije odveli su Jasnu iz Osijeka u Srbiju, unatoč tome što su joj roditelji ostali u svom slavonskom domu. U Srbiji je postala prava sportska legenda, osvojila je još četiri olimpijske medalje (tri srebrne i jednu brončanu), a na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine nosila je zastavu Srbije na svečanosti otvaranja.
"Ali, da se zna zauvijek, otišla sam samo zato što mi je Crvena zvezda ponudila tadašnjih 40.000 njemačkih maraka za dolazak. A u streljačkom svijetu, u ono doba, toga nije bilo. I to se nije propuštalo. Uostalom, o svemu najbolje svjedoči činjenica da svoje stvari iz Osijeka nikada nisam preselila. Ostale su tu", rekla je Jasna u jednom intervjuu kad se 2009. godine vratila u Osijek kao natjecateljica.
Ali upravo zbog svega navedenog njezino se seulsko zlato prije svega pripisuje bivšoj Jugoslaviji, a ako bismo išli tragom sportskog nasljeđa, iako je u tom trenutku bila Osječanka, bliže je tome da pripadne Srbiji.
No, kada su je pitali kome zapravo pripadaju medalje, Jasna je jednostavno i vrlo efektno odgovorila, odnosno snašla se bez da ikoga uvrijedi:
"Medalje su moje, nisu ni srpske ni hrvatske.“
Jasna je tijekom karijere nastupila pod čak četiri zastave, Jugoslavije, Savezne Republike Jugoslavije, Srbije i Crne Gore te Srbije, po čemu je jedinstvena osoba u povijesti olimpijskog sporta.
