Mjesec dana prije 38. rođendana Robert Seligman, jedan od najvećih hrvatskih gimnastičara svih vremena, završit će gimnastičku karijeru.
Tri vijesti o kojima se priča
U subotu, 6. travnja, nastupom u DOBRO World Cupa u njegovom rodnom Osijeku, službeno će se nakloniti publici i završiti svoju gimnastičku priču koja je potrajala čak 32 godine.
"Naježim se s pomisli da ću se oprostiti od karijere pred osječkom publikom," kazao je Seligman za HGS.
"Svjestan sam već duže vrijeme da će se to dogoditi. Zadnje dvije godine imao sam ozljedu za ozljedom. Bile su sitne, ali svejedno ne možeš raditi onako kako želiš. Moje tijelo više ne funkcionira kao nekada, potrošeno je. Zato je ovo realan završetak," dodao je.
U gimnastičku dvoranu ušao je sa šest godina
"Čak 32 godine u dvorani, 32 godine napora. Nije to jednostavno, ali to je sport koji to iziskuje. I koji to zaslužuje. Meni je gimnastika dala sve u životu i ne žalim ni za čim. Čak niti za jednom ozljedom."
Sa 15 godina je bio prvi hrvatski gimnastičar koji je ušao u finale jednog Svjetskog kupa (Pariz), pa prvi koji je osvojio i medalju (bronca u New Yorku 2005.), prvi i zlatnu na Svjetskom kupu (Ghent 2005.) i na Univerzijadi (Izmir 2005), prvi u finalu Svjetskog prvenstva (Aarhus 2006.).
Zajedno s Filipom Udeom prvi put od hrvatskog osamostaljenja stajao je na pobjedničkom postolju Europskog prvenstva. Te 2008. u Lausanni Filip je bio srebrni, a Robert brončani na konju s hvataljkama, spravi na kojoj je Seligman izgradio svoju karijeru i postao specijalist.
Čak pet puta bio je finalist Svjetskog prvenstva (peti, šesti, sedmi i dva puta osmi na svijetu), devet puta europski finalist (srebro, bronca, pet puta četvrti, šesti i jednom osmi), finalist juniorskog EP-a 18. puta prvak Hrvatske…
"Svjetska medalja bila je moj životni sam. Bila mi je na dlanu više puta, mogao sam osvojiti bar dva ili tri puta ali nije se dogodilo. To je tako i s time sam se pomirio," otkrio je.
Osvojio je europsko srebro (2018.) i broncu (2008.), bio je i viceprvak Mediteranskih igara 2013., i danas je hrvatski rekorder po broju osvojenih medalja (28) i finala (63) na Svjetskim kupovima.
"Rekordi mi nikada nisu bili bitni. Svaka medalja je posebna, ali jako mi je značilo europsko srebro u Glasgowu 2018. Mislio sam da ću godinu ranije osvojiti, ali ova je ipak došla u pravom trenutku gdje sam još jednom potvrdio da sam tu, u vrhu i baš sam je zasluženo osvojio."
Zadnji nastup u svom gradu
Seligman je trenutačno direktor osječkih Športskih objekata.
Drago mi je da sam i dalje član Hrvatskog gimnastičkog saveza, trenutno kao dopredsjednik, da sam i u svom Gimnastičkom klubu Osijek-Žito koji ima divne ljude i stručnjake. Svi oni, uz moje roditelje i obitelj najzaslužniji su da je sve u mojoj karijeri proteklo tako kako jest. Ovaj oproštaj mi je naravno težak, ali je prirodan, normalan i nemam nikakvog žala," poručio je.
Posljednji nastup imat će u svom gradu i na natjecanju na kojem je u 14 izdanja izborio 10 finala i osvojio sedam medalja (2 zlata, 4 srebra i 1 bronca), najviše od svih hrvatskih gimnastičara.
"Sad me preplave emocije”, napunile su mu se oči suzama. Uvijek sam imao neki oblik krivnje i obaveze da nekome nešto trebam vratiti u svom gradu. Osijek sam preskočio samo jedne godine zbog ozljede. Silno sam htio tu pobijediti, sve moje kolege iz reprezentacije su uspijevale, a ja uvijek srebro, bronca… I onda prvi put pobijedim 2016."
Nije propustio priliku zahvaliti se i svojim trenerima.
"Imao sam sreće s trenerima, od svog prvog trenera, na žalost danas pokojnog Franje Floršića, preko Nenada Solara, Borisa Čulina i Vladimir Mađarevića s kojim sam napravio najveće uspjehe. Bitan dio mojih životnih “medalja” je i gimnastički Sokol centar koji je izgrađen u središtu Osijeka, koji će ostati stoljećima iza nas, koji dnevno okuplja tisuće djece i roditelja, u koji dolaze na pripreme gimnastičari sa svih strana svijeta," poručio je.
