Hrvatski vaterpolisti su prošlog ljeta u Zagrebu osvojili naslov prvaka Europe, a u utorak su se vratili na bazen uz Savu kako bi odigrali utakmicu Svjetske lige protiv Grčke. Na Mladosti je bilo tek 300-ak gledatelja, a bez obzira na trud koji je mala skupina radila, atmosfera nije bila na nivou. Tek prilikom intoniranja himni impresionirala je zastava razvučena preko cijele tribine i to bi bilo to.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Svjetska liga: Hrvatska rutinski svladala Grčku
Uz slabu promidžbu same utakmice, razlozi za slabu posjećenost mogu se tražiti i na drugim adresama. Vaterpolo se, prije svega, već duže vremena bori s činjenicom da je medijski neatraktivan i da je sport u kojem sudačke odluke igraju najvažniju odluku. Isto tako, same vaterpolske organizacije rade same protiv sebe pa tako izgleda da se one trude da vaterpolo ide unazad, a na naprijed.
Vratimo se samo na utakmicu između Hrvatske i Grčke. Ona se igrala u sklopu Svjetske lige, natjecanja koje nema gotovo nikakvu važnost. Pobjednik tog natjecanja ima priliku bez kvalifikacija otići na Svjetsko prvenstvo što možda jeste dobro za odmor, ali nije ključno kao u nekim drugim sportovima gdje svjetski prvak nije siguran da bi u kvalifikacijama našao put za sljedeće prvenstvo. Uz to, tu je i nagrada od 100 tisuća dolara za pobjednika što je, recimo, čak i za hrvatski nogomet smiješni novac.
Svjetsku ligu su izbornici do prije par godina doživljavali kao priliku za uigravanje i testiranje snage suparnika prije važnijih natjecanja (EP, SP, OI), ali susreti se nisu igrali usred sezone kao što je to sada slučaj.
I tu se događa apsurd. Sustav natjecanja Svjetske lige je takav da iz Europe na završnicu prolaze četiri momčadi, od kojih je Italija sigurna kao domaćin. Momčadi su podijeljene u tri skupine, a s nama se još nalaze Italija, Grčka i Nizozemska. Znači, bilo je potrebno samo biti bolji od Grčke što i nije neki problem jer su Grci značajno promijenili momčad posljednjih godina. To smo i napravili u Ateni i praktično osigurali nastup u Genovi.
Utakmica u utorak nije imala nikakvog rezultatskog naboja. Odigrana je u tjednu u kojem se igraju vrlo važne utakmice Eurolige u kojoj se tri naša kluba bore za nastup na Final Fouru. Treneri Juga i Mladosti, u kojima igra većina reprezentativaca, nisu mogli dva dana računati na svoje igrače koji su se u utorak na Savi – rasplivavali.
Jer i ono malo ljudi što je gledalo utakmicu na bazenu moglo je svjedočiti poprilično dosadnoj igri. Hrvatska je igrala koliko je trebalo ne dozvolivši da se Grčka ozbiljnije približi, a nakon utakmice igrači i treneri samo su istaknuli da je bilo važno ovo 'odraditi'. Ni novinari nisu imali previše pitanje jer je svima jasno kako se o ovoj utakmici nema što reći.
Izbornik Ratko Rudić nema nikakve koristi od dvodnevnog okupljanja jer se u dva dana ne može napraviti ništa. Treneri naših najboljih klubova su u gubitku radi ovakvih utakmica, a ni igračima se očigledno baš i ne igraju. Ni ono malo vaterpolskih zaljubljenika nisu pokazali nikakav entuzijazam. Nitko od ovoga nema ništa, osim FINA-e, svjetske vaterpolske organizacije. Kakva je njihova korist, pitat ćete se? Neki kažu dnevnice njihovim ljudima, ali ja ipak ne bih išao toliko daleko. Možda je njihova korist da pariraju LEN-u (europskoj vaterpolo organizaciji) koja je ove godine odlučila Euroligu promovirati na način da je Final Four stavila u isti termin kada se igra i finale Lige prvaka u nogometu. Tko će to tada gledati?
