U 88. godini života preminuo je Zlatko Šimenc, bivši reprezentativac Jugoslavije u rukometu i vaterpolu.
Tri vijesti o kojima se priča
Zlatko Šimenc je jedan od najpoznatijih sportaša u povijesti hrvatskog vaterpola. Igrao je vaterpolo u vrijeme kada se ovaj sport snažno razvijao na prostoru bivše Jugoslavije.
Nakon igračke karijere ostao je aktivan u sportu, sudjelujući u radu klubova i razvoju mlađih generacija vaterpolista. Njegov utjecaj posebno se vidi kroz karijeru njegova sina Dubravka, olimpijskog pobjednika i jednog od najpoznatijih hrvatskih vaterpolista.
Njegovi su roditelji iz Slovenije u Zagreb došli kao mladi bračni par, zbog posla. Otac je radio u tvornici Penkala, a poslije je imao svoj kiosk za prodaju voća i povrća. Zlatko je bio u obitelji najmlađe dijete, uz braću Ernesta i Vladu i sestru Nedu koja živi u Mariboru.
Osvojio i olimpijsko srebro
Maturirao je na IX. muškoj gimnaziji u Zagrebu. Počeo je 1958. studirati na Pravnom fakultetu, ali je nakon položene prve godine prešao na novoosnovanu Visoku školu za fizičku kulturu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1966. Poslije je magistrirao i doktorirao društvene znanosti s područja kineziologije. Od 1966. na katedri Sportskih igara bio je asistent, a potom i redoviti profesor za predmete rukomet i vaterpolo na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja. Objavio je 60 znanstvenih radova i knjigu Taktika u rukometu.
Sportsku karijeru započeo je kao 11-godišnji dječak, godine 1950. u Akademskom plivačkom klubu Mladost iz Zagreba. Prvih pet godina bavio se samo plivanjem i prošao sve uzraste od kadeta do seniora.
Vaterpolo je počeo igrati 1955. na utakmici u Splitu, kao zamjena za ozlijeđenog igrača Mladosti. Uz vaterpolo, koji se tada igrao samo ljeti, tijekom zime je na nagovor profesora Krešimira Pavlina trenirao rukomet.
Godine 1957. počeo je igrati u Rukometnom klubu Vihor, a nakon završetka gimnazije postao je član Akademskog rukometnog kluba Mladost za koji je nastupao od 1958 do 1965. godine. Paralelno igrajući vaterpolo i rukomet postao je reprezentativac Jugoslavije u oba sporta. Za vaterpolsku reprezentaciju nastupio je 101 put od 1957. do 1967., a za rukometnu reprezentaciju 24 puta od 1957. do 1961. i postigao je 52 gola.
Osvajač je i srebra u vaterpolu s Olimpijskih igara 1964.
