2017. naši će sportaši uglavnom pamtiti po dobrom. Kao onu koja im je donijela pregršt poklona pod bor. Prvenstveno se to odnosi na naše osvajače zlatnih medalja na Svjetskim prvenstvima: vaterpoliste, Sandru Perković i Tina Srbića.
"Barakude" su deset godina čekale na svoje drugo svjetsko zlato! A onda ga osvojile na fantastičan način: slavljem protiv Mađara u Budimpešti. A sve to nakon pobjede u polufinalu protiv, dotad, nepobjedive Srbije. Uz to je još i Sandro Sukno proglašen najboljim vaterpolistom svijeta. Jasno: nadamo se da će ove zdravstvene nedaće što brzo proći.
Sandra Perković nema problema sa zdravljem, a još manje s konkurencijom. I to je još jednom potvrdila na Svjetskom prvenstvu u Londonu. Vratila je u svoje vlasništvo jedino zlato koje joj je nedostajalo i dodala ga onima s Olimpijskih igara i Europskog prvenstva.
A za razliku od Sandre i Barakuda, za Tina Srbića je malo tko znao izvan gimnastičarskih krugova. I zato je zaista preko noći postao svjetska senzacija kada je u kraljevskoj disciplini, na preči, postao prvak svijeta. Još jednom bravo za Tina.
A što se tiče nogometa: 2017. je najviše darivala navijače Rijeke jer su njihovi ljubimci na terenu izborili povijesni naslov u HNL-u, a tome pridodali i slavlje u Kupu. Što se tiče reprezentacije, Vatreni su uz poprilične poteškoće izborili SP u Rusiji, a Antu Čačića zamijenio je Zlatko Dalić i odmah donio puno pozitivniju atmosferu. Što se tiče vrha Saveza, tu nije došlo do promjene. Davor Šuker dobio je novi četverogodišnji mandat.
U međunarodnom nogometu, Real je postao prvi klub koji je obranio naslov u Ligi prvaka, a pri tome osvojio i domaće prvenstvo, nakon za njih, predugih pet godina čekanja. I sve to uz nove fantastične nastupe Luke Modrića. Izabran je u FIFA-inu momčad godine, te je proglašen najboljim igračem svjetskog klupskog prvenstva. Opet za velike pohvaleA nogometna priča 2017. ne bi bila dobro ispričana bez transfera Neymara iz Barce u PSG. 222 milijuna eura rekordna je odšteta, koja je u potpunosti promijenila nogometno tržište, pa je pitanje kakvi nas sve transferi još očekuju.
U teniskom svijetu, Marin Čilić stigao je do finala Wimbledona, prvi Hrvat nakon Gorana Ivaniševića, te baš poput Gorana, ostao bez slavlja u prvom pokušaju. Bolji je bio fantastični Roger Federer. Mirjana Lučić-Baroni igrala je polufinale Australian Opena, prvo polufinale Grand Slama nakon 18 godina, dok je Borna Ćorić osvojio svoj prvi ATP naslov.
Od ostalih uspjeha svakako valja izdvojiti medalje ostalih atletičara. Stipe Žunić osvojio je svjetsku broncu u Londonu, dok su u istom gradu, na prvenstvu za osobe s invaliditetom naši predstavnici osvojili čak 5 medalja, od kojih je najsjajnija Mikele Ristoski u skoku u dalj.
U veslačkom svijetu, braća Sinković promijenili su disciplinu i umalo odmah uzeli svjetsko zlato, ali njima će to samo biti dodatan motiv za dalje.
U streljaštvu i samostrelu pregršt osvojenih medalja na svjetskom i europskom prvenstvu i za seniore i za juniore, pa tu doista ne treba brinuti za buduće uspjehe.
A isto vrijedi i za Stipu Miočića koji je nastavio vladati UFC-ovom teškom kategorijom. Nokautirao je bivšeg prvaka, Žuniora Dos Santosa, i protegnuo svoju vladavinu i na treću godinu.
A od onih koji nisu zadovoljili naša nadanja, a svoje apetite izdvajamo rukometaše koji su bili četvrti na Svjetskom prvenstvu, te košarkaše: nakon nekoliko dobrih natjecanja, ove godine servirali su nam novu gorku pilulu, ispadanjem u osmini finala Eurobasketa.
