Najbolji hrvatski skijaš svih vremena Ivica Kostelić nastavio je baviti se jedrenjem u mirovini, a čini se kako će skijaške medalje i trofeje uskoro s njegovih trofejnih polica početi gurati jedriličarska priznanja. Najnovije stiže s ugledne regate "Roma per due", na kojoj su Ivica i njegov doskiper Darko Prižmić osvojili prvo mjesto.

Ivica je bio tako ljubazan da sam napiše izvještaj pa vam ga prenosimo u cijelosti, a videosnimku s utrke pogledajte na dnu članka.

Izvještaj Ivice Kostelića

Uoči starta regate vrijeme nije bilo posebno primamljivo: jaka kiša s podosta vjetra, potpuno i teško sivilo. Izgleda da me Atlantik i dalje prati u stopu. U takvoj atmosferi brodovi bez ceremonije izlaze na megdan, a pogurene posade, zakrabuljene u svoja jedriličarska odijela, očekuju težak dan. Prognoza za start: WSW 15-20. Realnost: ENE 20. Vjetar puše s kopna, odnosno iz smjera 180 stupnjeva obrnutog od onoga u prognozi. Očito vjetar gradijenta koji dolazi sa sustavom sa zapada još nije probio lokalne uvjete. Pretpostavlja se da će uslijediti tranzicija tijekom dana, možda uskoro. Druge posade mahom su na prvom kratu glavnog jedra. Pomislim, ajmo izdržati do tranzicije pa ćemo onda skratiti. 30 minuta prije starta slio se takav pljusak da su se spojili nebo i zemlja. Poslije toga vjetar ne mijenja smjer. Bili smo prvi na startnoj liniji i odmah smo počeli "gaziti" brod.

Kao što sam pretpostavio, uskoro je stigla tranzicija i vjetar je znatno pao, a ostalo kaotično more sačinjeno od marete sa zapada i vala s istoka. Trebalo je force da se probiju takvi uvjeti u malom vjetru, a mi smo imali cijelo glavno, što nam je dalo malo prednosti u odnosu na konkurente koji su imali krat. U laganoj neveri vjetar gradijenta ubrzo preuzima i počinje puhati 20-25. Sada je vrijeme za krat.

Brod je pod opterećenjem, ali letimo i bježimo floti

Do večeri traje strahovita jurnjava u kutu 90-110 stupnjeva od pravog vjetra i jačinom vjetra od 25-30 čvorova. Brod konstantno jedri preko 15 čvorova brzine i surfa preko 20. Nosimo krat glavnog i genovu, a trebali bismo nositi trinketu. Brod je malo overpowered, ali letimo. Konstantno gradimo prednost nad flotom koju smo ostavili iza sebe i oko otoka Ponze više ne vidimo njihove jarbole.

Od Ponze do Ventotene kurs nas je vodio od vjetra i tu smo prvi put bili u nedoumici oko jedara. Na kraju smo se odlučili za konzervativniju varijantu s frakcionalnim genakerom umjesto A6 spinakera. Možda smo i dalje trebali držati pedal to the metal, ali ulazili smo u noć i približavali se prolazu između otoka, pa smo ustupili mjesto razumu.

Obvezni gate između otoka Ventotene i San Stefano prolazimo bez problema i sada nam se otvara 150 milja duga ruta do sljedeće točke okreta, otoka Lipari u Eolskom arhipelagu. Naša prednost u odnosu na drugoga je oko 20 milja. Ovaj dio regate obilježit će prelazak ciklone preko naše rute. Nitko sa sigurnošću ne može reći gdje će biti centar ciklone i dok je tako, moramo se držati laylinea pa što bude. Kreće orca, prelazak na glavno i genovu na 10-15 čvorova SW vjetra. Mijenjamo se na gvardijama. Prižma je u formi. Osjećaju se godine, ali frajer je jak ko životinja, žilav i izdržljiv. Cigarete i vino su tu. Za ovakve genetski nesalomljive ljude priroda mora pronaći način da ih ipak slomi jer bi u suprotnom živjeli vječno.

Mračno ko u rogu, odjednom vjetar diže s 10 na 30

Noć potpuno oblačna s povremenom slabom kišom, mračno je ko u rogu. Zrak je topao. To je topli dio ispred ciklone. Oko nas bljeskaju munje na raznim udaljenostima, ali ne čujem gromove. Odjednom vjetar diže s 10 na 30, a zatim na 40 čvorova, a mi smo praznih balasta i s punim jedrima. U noći ne možete dobro vidjeti neveru i ona dolazi naglo kao i obično, a niste se pripremili.

Budim Prižmu i krećemo u akciju skraćivanja u kaosu noćne nevere. Vjetar se stabilizira na 25-30 s udarima do 35 i prelazi u W smjer. Mi sada "izdržavamo" neveru, otpadamo od kursa da bismo mogli zadržati trenutačni profil jedara, a kada vjetar padne, vratit ćemo se na rutu. Ali nakon sat vremena shvaćamo da se ne radi o neveri, nego je to vjetar od ciklone čiji je centar očito negdje južno od nas, a mi letimo. Brod ide kao raketa, udarci, ubrzanja i usporavanja su strašna. Jedrimo 20-30 stupnjeva lijevo od laylinea. Kaos zahtjeva punu pozornost i uopće nemam vremena za provjeravanje pozicija ostalih brodova.

Mimoilazili smo se u mišljenjima trebamo li staviti trinketu i jedriti layline ili i dalje jedriti 30 stupnjeva od cilja, ali otići naprijed i staviti trinketu (sustav je relativno kompliciran) u ovakvim uvjetima nije baš lagan posao. Ostali smo stoga na genovi i stavili drugi krat u glavnom. Brod je išao dobro. Kada je prijepodne vjetar počeo padati, bacili smo pogled na tracker. Ostavili smo flotu četrdeset milja iza nas! Ispostavilo se da dio njih uopće nije dobio vjetar na kojem smo mi jedrili, a oni koji su jedrili u istom vjetru vjerojatno su jedrili u konzervativnijem režimu. Kako god bilo, imali smo veliku prednost i naša se strategija odsad temeljila na očuvanju te prednosti.

Ponovo nevera po noći

Pred Eolskim otocima proveli smo dan u vrlo slabom vjetru i bonaci popraćenim povremenom kišom i pljuskovima. Tek navečer Eol se bio probudio pa nas je pogurao da projedrimo kroz njegov dom i obiđemo obvezni okret kod Lipara oko 21:30. Slijedilo je jačanje sjevernjaka i orcanje prema NNE. U drugom dijelu noći upali smo u još jednu neveru, koja doduše nije bila jaka kao ona kroz koju smo prošli noć prije, ali je stanje mora bilo katastrofalno. Udarci su bili toliki da su me podsjetili na Route du Rhum i uvijek ostanem u čudu kako brod i oputa mogu podnijeti takve sile. Poslije kaosa, u zoru se vjetar smiruje i nakratko ostajemo lamatati na mareti bez vjetra, a zatim se nebo razvedrava uz jačanje NNW te provodimo lijep dan na svježem zraku što ga donosi sjeverac. U orci opet povećavamo prednost u odnosu na flotu koja nam se bila približila kod Eolskih otoka.

Prognoza za idući dan najavljivala je bonacu i, kako to hrvatska pomorska prognoza voli reći, "slab vjetar promjenjiva smjera", pa je trebalo izabrati pristup zadnjoj četvrtini regate. Na zapadu bi se trebao zadržati sjeverac oko 10 čvorova, ali taj bi put bio daleko od laylinea. Uz obalu prema istoku možda bismo mogli računati na lokalnu termiku, a 80 % routinga predložilo nam je odlazak na istok, pa smo tamo i otišli. Uz sve to trebalo je malo kontrolirati i flotu koja je bila oko 40 milja iza nas.

Posljednji dan zabonacalo, ali pobjeda i line honours

Posljednji dan regate bio je težak zbog bonace. Svatko tko jedri zna koliko fokusa zahtijevaju takvi uvjeti i kako pri jedrenju u bonaci nema mjesta za dokonost. Dobivala je zapadna opcija koja je još uvijek imala solidni sjevernjak. Termiku smo dobili relativno kasno popodne, a u međuvremenu smo pratili vješto jedrenje samca Michela Cohena na Figaru 2, koji je uspio ostaviti flotu iza sebe i približiti nam se na 20 milja. Tko zna što bi bilo da termika nije napokon stigla, ali jednom kada je stigla, situacija je bila jasna. Navečer počinje vjetar s kopna i nosi nas prema cilju, kamo uplovljavamo ujutro u bonaci, s 20 milja prednosti ispred drugog broda i 40 milja prednosti ispred sljedećeg Class 40. Vodili smo regatu od starta do cilja.

Pobjeda i line honours u cijenjenoj regati "Roma per due" lijep je uspjeh s pomalo neočekivanom premoći. Brod je funkcionirao odlično i konstantno smo bili brži od suparnika, jedrili blizu ili na 100 % polara puno češće nego prošle odnosno prošlih sezona. Činjenica je da imamo drugačije natriman jarbol, nešto novih jedara, ali i to da su tri sezone jedrenja na teškome moru Atlantika ostavila pozitivan pomak i u vještini i u pristupu.

Zahvaljujem doskiperu Darku Prižmiću - Prižmi. Funkcionirali smo odlično, dobro se nadopunjavali, a ako je i bilo povišenih tonova, to je bilo zato što se moramo dovikivati s pramca do krme iznad 20 čvorova vjetra. Zahvaljujem i svojim dragim prijateljima koji su naš gerilski tim na kopnu: Saša, Miro i Max. Hvala i sponzorima koji su uz nas. Na kraju, hvala supruzi i djeci i obitelji što podnose moj nemirni duh, objavio je Ivica na Facebooku.