Kada se Ivano Balić kao 16-godišnji klinac s košarke – koju je trenirao u generaciji Nikole Vujčića – odlučio ozbiljnije posvetiti rukometu vjerojatno nije razmišljao o velikoj zaradi ili tituli 'Najboljeg igrača svijeta'. Kaže da ga je rukometom zarazio otac Žarko, rukometni trener, i kako mu u djetinjstvu ' baš ničega nije nedostajalo'.
Tri vijesti o kojima se priča
Nakon prvih rukometnih koraka u matičnom Splitu u ljeto 2001. prešao je u Metković gdje je ostavio dubok trag i kao najveća zvijezda hrvatskog rukometa u ljeto 2004. - nakon osvojenog olimpijskog zlata u Ateni - potpisuje za španjolsku momčad Portland San Antonio gdje ostaje do 2008.
>> Kreće rukometna Liga prvaka: Zagreb izbjegao 'skupinu smrti'
U međuvremenu je prošao rastavu braka od supruge Ivane što je bilo i presudno da u ljeto 2008. potpiše ugovor sa Zagrebom, najmoćnijim rukometnim klubom na ovim prostorima. Želio je što više vremena provoditi u društvu sina Dina, a uz to i igrati rukomet na najvišoj mogućoj razini.
Nedavno je 31-godišnji Balić započeo treću sezonu u dresu Zagreba s kojim je posljednje dvije sezone očekivano pomeo konkurenciju u Hrvatskoj, ali je isto tako dva puta naletio na zid u elitnom klupskom natjecanju Ligi prvaka.
Pravi mi je gušt raditi s Nenadom Kljaićem, sviđa mi se kako razmišlja o rukometu
GOL.hr: U prošle dvije sezone dosta nositelja igre otišlo je iz Zagreba. Što vam je nedostajalo za korak više u Ligi prvaka?
‘Falilo je samo malo sreće jer smo u prošle dvije sezone dobili za protivnike Kiel tj. Barcelonu. Prošle sezone igrali smo jako dobro, a onda smo se – nakon EP-a koje nas je prilično iscrpilo - malo raspali pred kraj sezone. Ako se ove sezone poklope neke stvari možemo i do Final Foura. Mlada smo momčad i ako ćemo fizički i taktički biti vrhunski pripremljeni u završnici sezone možemo daleko. Uostalom, ja uvijek igram da bih nešto osvojio. OK, otišli su nam važni igrači kao recimo Denis Špoljarić i Mirza Džomba, ali moram reći da smo se dobro popunili. Uigravamo s trenerom Nenadom Kljaićem obrane 6-0 i specifičnu 5-1 obranu, fizički vrlo zahtjevnu koju nitko do sada nije igrao. Inače, pravi mi je gušt raditi s Kljaićem, sviđa mi se kako razmišlja o rukometu, forsira kombinaciju trke i taktičkog nadmudrivanja i to mi za sada izgleda jako dobro.’
GOL.hr: Malo je nedostajalo da ove sezone napokon zaigrate u Zagrebu s prijateljem Perom Metličićem?
‘Ma glupo mi je pričati o tome. Već sam se navikao da ne igramo zajedno u klubu. Pero je izabrao svoj put u Sloveniji, a ja sam sretan i zadovoljan u Zagrebu. Drago mi je igrati i trenirati s mladima i mislim da im mogu pomoći savjetom. Uživam u tim razgovorima s njima i drago mi je kad prihvate moj savjet.’
NA FINAL FOURU NE POBJEĐUJU UVIJEK FAVORITI
GOL.hr: Skupina Lige prvaka u kojoj se nalazi Zagreb je po imenima najsnažnija?
'Ždrijeb nam je donio Ciudad Real, Flensburg, Constantu, St. Petersburg i Bosnu. Treba biti pošten i reći kako je cilj potući se s Flensburgom za drugo mjesto u skupini kad je već Ciudad Real favorit skupine, a uz Kiel je najveći kandidat za titulu prvaka Europe. Četiri iz skupine idu dalje i cilj je izboriti drugu poziciju zbog kasnijih križanja. Nekako mi se čini da je ove sezone konkurencija za Final Four prilično jaka, pogotovo jer su se bolji igrači zbili u momčadi koje mogu puno platiti. Liga prvaka i borba za Final Four će biti vrlo izjednačena.'
GOL.hr: Kakvo je vaše mišljenje o Final Four turniru kakav je primjerice u košarci poznat već dugi niz godina?
'Final Four se prošle sezone igrao po prvi puta i sama ideja nije loša jer na takvim turnirima ne pobjeđuju uvijek favoriti, slično kao što je svojevremeno Jugoplastika napravila u košarci krajem 80-ih godina. Istina, neki klubovi gube mogućnost podrške svojih navijača, a uz to još ispada da je Kiel za sada u prednosti jer će barem još četiri sezone igrati pred svojom publikom. Moje skromno mišljenje je kako je pravednije kada se Prvak Europe dobije nakon dvije finalne utakmice, ali ovako i mi možemo iznenaditi kao prije 20-ak godina Jugoplastika.'
OBRIJAT ĆE ME NA ĆELAVO U SVLAČIONICI
GOL.hr: Obećanje da ćete se obrijati na ćelavo ako Zagreb postane prvak Europe još uvijek vrijedi?
'Naravno! Ne brinite, već ima kandidata koji će mi obrijati glavu u svlačionici, to je sigurno. Ako odemo do kraja siguran sam da će me loviti po terenu i već zamišljam kako će me barem dvojica, trojica njih držati dok će mi ostali igrači mašinom za šišanje prolaziti po glavi. Ali to će biti moje najslađe šišanje u životu!’
GOL.hr: Često se za rukomet i vaterpolo govori kako su sportovi kod kojih suci imaju najviše utjecaja na igru. Može li se to u budućnosti promijeniti?
'Teško, suci danas imaju još veće ovlasti. Primjerice, sada su još stroži prema pivotima koji se više ni “guzicom” ne smiju nasloniti na igrača koji ih čuva. Što se nas vanjskih igrača tiče i dalje nam mogu „glavu otkinuti“ i nikome ništa. Utjecaj sudaca u vaterpolu je stvarno ogroman, ali mi rukometaši pušemo im, što se toga tiče, za vrat (smijeh)’.
GOL.hr: Reprezentacija je dobila u Slavku Goluži novog izbornika, ispred vas je ciklus kvalifikacija za EP 2012. godine i pripreme za SP koje se od 13. do 30. siječnja 2011. Igra u Švedskoj?
'Istina, nema odmora. Kvalifikacijske utakmice poslužit će nam kao prva faza uigravanja, ali bez opuštanja jer kod kuće sljedeći mjesec dočekujemo nezgodne Rumunje. Što se novog izbornika tiče za očekivati je da kao Červarov dugogodišnji pomoćnik neće mijenjati sustav igre. Što se SP-a tiče to će biti, samo malo da izbrojim, moje 12. veliko natjecanje i minimalan cilj je polufinale. Medalja? Naravno da se nadam medalji, već ih imam šest s velikih natjecanja, a nisam rekao ništa novo kako je lakše uzeti medalju na svjetskim nego na europskim prvenstvima.'
GOL.hr: U ljeto 2012. glavni sportski događaj su Olimpijske igre u Londonu. Razmišljate li ponekad o svojoj trećoj Olimpijadi?
'Naravno, ali još je dug put do Londona. Moram reći da me malo smeta što samo prvak Europe i Svijeta ide na Olimpijadu tako da ćemo možda morati igrati dodatne kvalifikacije za London. Minimalni cilj biti među sedam najboljih na EP u Srbiji 2012. što osigurava kvalifikacije.’
GOL.hr: Mnogi veliki sportaši napuštali su reprezentaciju na vrhuncu ili za zlatom oko vrata. Može li se dogoditi da London bude vaš oproštaj od reprezentacije?
‘Kako danas razmišljam London bi zaista mogao biti moj oproštaj od reprezentacije. Ako uzmemo zlato, što nije nemoguće, onda je ću vjerojatno reći – zbogom. Započeo sam 2003. u Portugalu put u reprezentaciji kao pobjednik i volio bih ga tako u završiti. No, da me netko ne bi krivo shvatio, meni je još uvijek veliki gušt igrati rukomet, a tako će biti još dugo’.
Kako danas razmišljam London bi zaista mogao biti moj oproštaj od reprezentacije. Pogotovo ako uzmemo zlato
GOL.hr: U karijeri ste osvojili svjetsko i olimpijsko zlato, titulu najboljeg igrača svijeta i nedavno u anketi titulu 'Nnajboljeg svih vremena'. Koje su vam neostvarene sportske želje?
'Ovako, na broju jedan je osvajanje Lige prvaka. Dva puta sam bio blizu s Portlandom, ali su nas suci malo zakinuli, pogotovo u drugom pokušaju. Na broju dva je zlato s Hrvatskom na EP. Do sada imam četiri polufinala, dva četvrta mjesta i dva izgubljena finala. E vrijeme je za zlato! Želim i ja u zrak podići taj “zlatni pjat”.
Uz to imam još dvije neostvarene želje: da uživo gledam kako moj omiljeni hokejaški klub iz NHL-a New Jersey Devils osvaja Stanley cup, a uz to mi je želja da moj omiljeni košarkaški klub iz NBA-a Boston Celticsi s ovim starcima uzmu još jedan naslov'.
