Srpska olimpijska streljačica Ivana Maksimović Anđušić oglasila se poslije stravičnog masakra u Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara u Beogradu. Objasnila je što joj trenutačno prolazi kroz glavu, ali i kako se prema vatrenom oružju odnosilo u njezinu domu.
"Mučni dani, mučni treninzi… Zemlja se okreće, život se nastavlja, ali svaki metak koji opalim stvara mučninu u trbuhu. Zašto je dijete od 13 godina vježbalo na vatrenom oružju? Zašto je dijete imalo pristup tatinu pištolju?"
"Uvijek sam mislila da moja mama griješi što krije dijelove tatina pištolja po stanu, još na različitim mjestima, da nitko ne zna gdje, jer što ako uđe provalnik, a ti se ne možeš obraniti? Vatreno oružje nije za djecu, nije igra! Streljaštvom se djeca počinju baviti u tom razdoblju, ali isključivo u streljanama, gdje se gađa zračnim oružjem i uvijek uz nadzor trenera i prikladnu obuku."
Ivana je osvojila 100. medalju za Srbiju na OI-u u Londonu, gdje je bila srebrna u trostavu.
"Iako bih voljela da moja djeca upoznaju streljaštvo, možda da se i bave njim, za sve postoji vrijeme i mjesto i oružje prikladno godinama. Čak i ako dijete pokazuje sklonost ka ovom sportu, a nema dovoljno godina… Tu su puške na gumene metke, puške na lasere i tako dalje. Djeca su naše ogledalo, djeca stječu hobije gledajući nas ili ono što im ponudimo. To neka nam je uvijek na pameti, kao i da je odgoj i sigurnost djece u našim rukama."
U Srbiji su od petka do nedjelje na snazi dani žalosti.