Nedavno je završeno Svjetsko prvenstvo u rukometu na kojem je Hrvatska osvojila srebro.
Hrvatski rukometaši oduševili su pod palicom Dagura Sigurdssona. Sjajni Islanđanin postao je miljenik nacije, a čak je dočekan u Zadru, gdje ima kuću.
Sigurdsson je hit i u svlačionici, a sada je Mateo Maraš otkrio da su Daguru dali novo ime, i to hrvatsko.
''Kad je dolazio, svi su govorili hladan je, Skandinavac… Ali dobro, razmišljali smo da nam možda upravo to i treba. Naše je emocije nekad teško kontrolirati. Ja prvi ne mogu. Ako me 'nosi', ja tako igram, ne mogu se smiriti. A Dagur je miran. Vjeruješ mu, zna što radi. To se sada i pokazalo. Ali i njega je sada ponio naš temperament. Nije više hladan, sad je on naš, Damir'', rekao je hrvatski reprezentativac Mateo Maraš za Sportklub.
''Damir je sad njegovo hrvatsko ime... Evo, udomaćio se u Zadru, sad je i Dalmatinac. Kao osoba je jako dobar, miran, ali i izravan i precizan oko onoga što želi u igri. Odgovara nam. Nakon Olimpijskih igara bilo je puno skepse, je li on taj… Ali pokazalo se da jest taj.
Damir Sigurdsson demantirao glasine o odlasku
Naučio je sve pjesme. 'Lupi petama', 'Moja domovina', 'Ako ne znaš šta je bilo'... Zna dosta pjesama. Morao ih je naučiti koliko smo ih puštali svakog dana, ha-ha. Treba to respektirati, svaka mu čast. On je i treninge s japanskom reprezentacijom vodio na japanskom jeziku. Zadivljujuća kultura.''
Tijekom prvenstva Sigurdsson je pokazao iznimnu strast i povezanost s hrvatskim navijačima. Na dočeku reprezentacije u Zagrebu zajedno s publikom pjevao je pjesme poput "Moja domovina" i "Ako ne znaš šta je bilo", što je dodatno učvrstilo njegovu popularnost u Hrvatskoj.
Oduševljen Hrvatskom, posebno Dalmacijom, Sigurdsson je odlučio kupiti stan u Zadru, planirajući dio godine provoditi ondje, a dio na Islandu. Također, prilagodio se lokalnom načinu života te posjetio poznatu zadarsku brijačnicu prije dočeka reprezentacije.
Unatoč glasinama o mogućem odlasku Sigurdsson je potvrdio svoj ostanak na čelu hrvatske reprezentacije, ističući zadovoljstvo životom u Hrvatskoj i želju za daljnjim uspjesima s nacionalnom momčadi.
Tijekom svoje igračke karijere igrao je na poziciji srednjeg vanjskog za klubove poput Valura, Wuppertala, Wakunaga Hiroshime i Bregenza. Za Island je nastupio 215 puta, postigao 399 golova te je bio kapetan reprezentacije od 1999. do 2005. godine.