Tri vijesti o kojima se priča
Danas su ove četiri odbojkašice uspješne i lijepe sportašice koje igraju za klubove diljem Europe, a s nama su podijelile zanimljive priče iz svog djetinjstva i fotografije za koje ih vežu posebne uspomene.
Naše odbojkašice imat ćemo priliku vidjeti i ovog ljeta u Zadru, gdje se od 18. do 27. kolovoza igra skupina C Europskog prvenstva za žene.
Samanta Fabris, kapetanica hrvatske reprezentacije, trenutačno je na pripremama u Zadru, u rijetkim satima odmora s obitelji u Danijelima, malom mjestu smještenom između Poreča i Pazina.
''Moja generacija te prijatelji koji su živjeli u mojoj okolici pretežito su bili dečki, pa smo često igrali nogomet, graničara, skrivača, radili kućice na drvetu te ponekad s mlađom susjedom napravili prodavaonicu i 'prodavali' naše igračke. Na slici je sa mnom bratić Antonio, s njim sam odrasla i provela cijelo djetinjstvo. Pohađali smo isti razred u osnovnoj školi, bili smo uvijek oslonac jedno drugome. Često sam vrijeme provodila i s bakom, kada su moji roditelji radili, uz nju sam uvijek rado provodila dane'', ističe Samanta, koja se prisjetila i svoje turbulentne prve ljubavi:
''Bila sam nekoliko godina u vezi s jednim dečkom iz razreda, držali smo se za ruke. Nakon što je napravio šalu i probao mi skinuti trenirku u razredu, prekinuli smo!''
Zagrepčanka Lucija Mlinar u prošloj sezoni bila je igračica talijanskog kluba Bartoccini Fortinifissi iz Perugie, a djetinjstvo su joj obilježile igre s prijateljima kojih se i danas rado prisjeća:
''Svaki dan sam se rolala s prijateljicama do maksimirske šume, to nikada neću zaboraviti, kao ni igranje gumi-gumija i kokanja Pokemon kartama. Fotka koju sam poslala je s prvog okupljanja juniorske reprezentacije. Sjećam se koliko sam bila sretna što sam ušla u sastav reprezentacije i uzbuđena toliko da nisam mogla odigrati loptu čekićem od treme! Sad kad pomislim da je stvarno bilo tako, ne mogu vjerovati koliko mi je već tad bilo stalo do odbojke'', prisjeća se Lucija i otkriva da nikada nije voljela jedno jelo omiljeno većini djece:
''Što se tiče jela, oduvijek većinu hrane volim, jedino špagete bolognese nikad nisam voljela, a uvijek to svuda služe!''
Rene Sain, libero hrvatske reprezentacije, na svoj sportski put krenula je iz rodnog Poreča:
''Od prvog dana najveća ljubav mi je lopta, ne bi prošao nijedan dan da je nisam nabijala o zid. Pamtim svakakve igre, od lovica, skrivača i tipičnih igara koje su u ono doba još bile popularne, ali glavna igra mi je bila jedan na jedan mali nogomet u kući protiv tate. On bi mi, naravno, puštao, a ja kao petogodišnjakinja mislila sam da ga pobjeđujem jer sam bolja od njega. Najljepše uspomene su mi uz voljenu obitelj, s nekima od meni najdražih osoba kojih, nažalost, više nema. Obožavala sam ići s djedom i bakom u berbu kestenja, gljiva i šparoga. Predivne uspomene!'' ističe Rene, koja je podijelila fotografiju uslikanu kod njezinih nonića:
''Svaki dan bih s njima i roditeljima tamo ručala i sigurna sam da se uvijek fino jelo jer. Ni danas nemam nikakvih zamjerki na kuhinju svoje obitelji, pa pretpostavljam da je tako bilo i prije!''
Nikolina Božičević s nama je podijelila fotografiju nastalu na otoku Ugljanu, uz koji ju vežu posebne uspomene:
''Za mene je slika jako posebna. Slikao me moj kum Robert na otoku Ugljanu u mjestu Kukljica, gdje svake godine ljetujem. Posebne uspomene vežu me i za sliku i za to mjesto, tamo je bila i moja prva ljubav. Sjećam se kako me djed nakon sladoleda vodio da ga vidim. Šetali smo uz rivu i ja sam bila jako sretna što ću ga sresti. Nažalost, trenutak nepažnje i ja sam s rive upala u more, a najveći je problem bio što sam se smočila. Plakala sam jer sam se sredila za njega, a tada nisam imala što drugo obući. Djed mi je dao svoju košulju, lijepo me sredio, pričekali smo da se kosa osuši i onda me odveo da ga vidim.''
Za naše reprezentativke navijamo ovog kolovoza u Zadru!
