"Poštovanje, ja sam Šime Pavić, ja sam dijete s autizmom. Volim ići u šetnju, volim ići u dućan, volim ići u knjižaru", predstavio se Šime.

Voli se on kroz sport družiti s ostalom djecom. Jedan je od njih 40-ak s poteškoćama u razvoju, koji kroz program Handball In potiču svoje socijalne i govorne vještine te kognitivne sposobnosti. Iza ovog programa stoji naša nekoć proslavljena rukometna reprezentativka Maida Arslanagić koja je ideju dobila prije četiri godine volontirajući u Centru za edukaciju i savjetovanje Sunce.

"Rodila se ideja da ja pokrijem rukometni program i na taj način spojim svoje dvije velike ljubavi. To je moja primarna struka, ja sam inače logoped po struci, znači rad s djecom kroz logopediju i rukomet u kojem sam provela 20 godina svog života."

U tri godine program bilježi znatni napredak...

"Nas četiri smo krenule sa šestero-sedmero djece i evo sada brojimo 40-ero djece u Zagrebu. I još smo krenuli s programom u Sinju i Metkoviću te Sarajevu. I zapravo sve skupa imamo preko tri programa u Hrvatskoj preko 80 djece plus 45 volontera", prepričala je Maida Arslanagić.

Trener je i Milan Šteković Šutić, a evo što o njemu kažu dječaci:

Kako ti je na treninzima, je li ti dobro na treninzima?

"Da!", odgovara Andro Šeni.

Kakav ti je trener, je li ti najbolji trener?

"Da!"

A trenera Milana, kojeg je Andro svladao i u košarci i u sklekovima, hvali i Mario Rezić:

"Milan je super, i dobar, i simpatičan je."

Jedna od trenerica je i Ivanka Momčilović, također bivša rukometašica.

"Stvarno je ovo njima super prilika, da uče, ne samo sport nego da se socijaliziraju. Da se osjećaju kao dio neke ekipe, sportske ekipe. Mislim, naši sportaši su vrhunski, gledamo ih svaki dan na TV-u, osvajajaju medalje. I ta djeca ih isto gledaju i hoće se uključiti u nekakav sport", istaknula je Momčilović.

Da doista ova djeca u sportašima često vide svoje idole, potvrdio nam je i razgovor s velikim Hajdukovcem Noom. Nismo stigli ni dovršiti pitanje hoće li u Split stići toliko željeni naslov...

Može li Hajduk?

"Može!", ushićeno poručuje Noa Bakić.

Može?

"Da!"

Pretpostavljam tko ti je najdraži igrač Hajduka?

"Marko Livaja."

Jesi li upoznao možda Livaju?

"Jesam, dobio sam od njega potpisanu majicu za uspomenu."

Jesi bio na kojoj utakmici Hajduka?

"Nažalost ne."

Je li ti želja?

"Da, velika mi je želja navijati uz Torcidu, jer su velika podrška. "

Jakov Cvetković nam je pak otkrio što na TV-u gleda njegova baka...

"Neke serije, turske serije, i tak' svejedno...

A čiji Dnevnik gleda, od koje televizije?

"Nova TV!"

Za kraj nažalost surova hrvatska realnost: ovom programu nedostaje podrška zajednice, Grada, lokalne samouprave. Financiraju se sami, fali im termina u dvoranama, zbog čega se u Handball In ne mogu priključiti brojna druga djeca s poteškoćama u razvoju. Uvijek su dobrodošli i volonteri:

"Mi želimo osigurati individualni pristup svakom djetetu, svako dijete ima svog asistenta u treningu, a taj asistent je volonter. Tako da, evo ovim putem bi pozvala sve ljude dobre volje da nam se priključe i da oni budu dio naše Handball In zajednice", pozvala je Arslanagić.

"Jako vas volim i bio sam ponosan!", poruka je koju je odaslao Šime Pavić.