Vijest o iznenadnoj smrti Zlatka Saračevića potresla je cijeli rukometni svijet, a naročito njegove suigrače iz zlatne olimpijske generacije '96., kada je Hrvatska senzacionalno osvojila najsjajnije odličje porazivši u finalu favoriziranu Švedsku.
Tri vijesti o kojima se priča
Posebno tužan bio je Saračevićev veliki prijatelj Slavko Goluža.
"Vraćao sam se večeras s utakmice i nazvao sam ga da mu čestitam na pobjedi. Nije mi se javio", izjavio je Goluža za 24 sata.
U vrijeme kada je legendarni Sarač s pozicije desnog vanjskog harao i bio jedan od najboljih na svijetu, Goluža je postupno ulazio u reprezentaciju.
"Kao dijete me primio u reprezentaciju, ja i Božidar Jović bili smo najmlađi, jako mi je teško, ne mogu pronaći riječi kojim bi opisao kakav je on bio čovjek. Znam da je u zadnje vrijeme teško proživljavao što mu se događalo, da je na njemu bio veliki pritisak, očito je bio preveliki. Stalno smo se čuli, on se veselio svakom mom uspjehu, ja svakom njegovom uspjehu, evo sada ga više nema. Tuga, ogromna tuga", poručio je Goluža koji nije mogao suspregnuti suze.
Oglasio se i L'Equipe
"Jako je teško kad odlaze veliki sportaši i ljudi, a naš Zlatko bio je upravo takav... Hvala Sarač, hvala na svemu," objavio je Hrvatski rukometni savez.
"Teška smo srca primili vijest o smrti našeg bivšeg igrača. Izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji i najmilijima! Počivaj u miru Zlatko," poručili su iz njegovog bivšeg kluba Veszprema.
Vijest o Saračevoj smrti objavio je i francuski L'Equipe.
"Bio je legendarni igrač prije nego što je postao priznati trener", prenosi francuski list navodeći kako je Saračević u Francuskoj proveo sedam godina.
"Zbogom veliki prijatelju i gromado od čovjeka," napisao je nekadašnji rukometni reprezentativac i trener vratara Mario Kelentrić.
Saračević je bio legendarni desni vanjski, a karijeru je počeo u Borcu iz Banja Luke. U Borcu je proveo deset godina osvojivši naslov prvaka bivše države i kup. Iz Banja Luke je 1987. preselio u zagrebački Medveščak gdje je proveo tri godine osvojivši dva Kupa Jugoslavije (1989, 1990).
Nakon Medveščaka igrao je u Nimesu, Bordeauxu, Istresu i Creteilu. U Francusko je osvojio dvije titule prvaka s Nimesom, a zatim se 1997. vratio u Hrvatsku u redove Zagreba. Tri sezone je proveo u redovima hrvatskog prvaka, a zadnje dvije stanice njegove igrače karijere bile su Veszprem i Zamet gdje je završio igračku karijeru i počeo raditi kao trener.
Sa Zagrebom je bio dvostruki europski prvak (1992., 1993.), dok je s Veszpremom bio europski doprvak 2002.
Saračević je u dresu Jugoslavije osvojio dvije velike medalje - zlatnu medalju na Svjetskom pvenstvu u Švicarskoj 1986. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu dvije godine kasnije.
Vrhunac karijere doživio je u dresu hrvatske vrste osvojivši zlato na OI u Atlanti 1996. godine. U Atlanti je bio cimer sa Iztokom Pucom, koji nas je prerano napustio u listopadu 2011.
S Hrvatskom je bio i svjetski doprvak sa SP-a na Islandu 1995., osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. i zlata na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu.
Dobitnik nagrade Frano Bučar
Kao član hrvatske reprezentacije 1996. godine dobitnik je Državne nagrade za šport Franjo Bučar.
Trenersku karijeru je započeo na klupi Zameta, a vodio je i Nyíregyhazi, Čelik, Dubrovnik, PPD Zagreb, te Podravka Vegetu. U Koprivnicu je stigao je 2018. godine, a klupu Podravke je trebao napustiti na koncu ove sezoe kada ga je trebao zamijeniti Neven Hrupec.
Zanimljivo, njegov otac Hamdija bio je nekadašnji rukometaš banjalučkog Borca i reprezentacije Jugoslavije Hamdija Saračević, dok mu je stric Zlatan Saračević bio bacač kugle koji je 1980. godine osvojio zlato na europskom dvoranskom prvenstvu, a nakon toga i brončanu medalju.
Zlatkov stric Zlatan sudjelovao je i na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine kao član reprezentacije nezavisnih olimpijskih natjecatelja u kojoj su sudjelovali sportaši iz Jugoslavije u pojedinačnim disciplinama.
Zlatko se 2014. godine oženio Kornelijom Hrgotom u crkvi Svetog Križa u Zagrebu, a kum na vjenčanju bio mu je Božidar Jović, suigrač iz reprezentacije s kojim je osvojio olimpijsko zlato.
