Kako je počela ova nevjerojatna priča, mogli ste čitati jučer, a sada slijedi rasplet zbog kojeg je i ušla u legendu sporta.
Tri vijesti o kojima se priča
Dave Wottle već nakon 200 metara zaostajao je više od 10 metara za suparnicima.
''Wottle je počeo utrku kao i u polufinalu. Ne znam je li ovo dio taktike, ali već debelo zaostaje...''
Buck Davis stisnuo je dršku čaše: ''Damn it.''
Bill Bowerman zamalo je savio čeličnu ogradu prvih redova tribina, a Dave Wottle još se jednom upitao...
''Kod vraga... radim ovdje?''
Bog dragi zna o čemu je mislio dok su negdje u daljini nestajali su vodeći Kenijci Boit i Ouko, Aržanov je vrebao odmah iza njih. O gelipterima koji su ga maltretirali? O supruzi? O vjenčanju usred kvalifikacija? O ozlijeđenom koljenu?
''Nikada ne idete u utrku govoreći 'evo vam dečki 10 metara prednosti' pa ću vas ja stizati'', priznao je Dave u kasnijim intervjuima.
Na kraju prvog kruga, nakon 400 metara, Dave je i dalje bio uvjerljivo posljednji. Vodeći dvojac Kenijaca jedva da je mogao ispratiti dalekozorom.
''Osjećao sam se loše, lijeno. Bio sam debelo posljednji i pitao se što će prijatelji misliti o meni. Cijeli svijet me gleda kako se vučem po ovoj stazi. Sramota.''
Buck je grebao znojnim dlanovima koljena i škrgutao zubima: ''Come on, kid.''
Bill Bowerman, bivši marinac i heroj Drugog svjetskog rata, koji je sjedio odmah iza ciljne ravnine na prvom zavoju, ustao je i gotovo se propeo na onu ogradu unezvjerenog lica:
''God damn it, cookie, I want my twelve!!!!'' derao se poput De Nira u klasiku ''Časni ljudi'' Cubi Goodingu Junioru. Falila mu je još samo lula u ustima.
Ušli su u drugi krug. Istrčat će ga za manje od minutu. Sve ovisi o tempu vodećih. U jednoj minuti čovjeku se može srušiti cijeli svijet, može i izgraditi cijeli novi život. Možete, recimo, preokrenuti ozbiljno vodstvo bivših Sovjeta kao Draženova Hrvatska i osigurati povijesno finale s Dream Teamom, ili možete kao Bayern primiti dva pogotka u sudačkoj nadoknadi i prosuti trofej prvaka Europe. Možete ostati anonimac do kraja života, a možete ispisati povijest atletike s najvećim preokretom ikada viđenim.
Znate li tko je Joshua Jay? Vjerojatno ne znate. Nema veze. Tip je mađioničar iz Cantona. Nedavno je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda s najviše napravljenih trikova u jednoj minuti. Mlad dečko. Možda je ufuran u sebe? Pa možda ni ne zna da je njegov sugrađanin davno prije njega napravio najveći trik u jednoj minuti, možda i u povijesti sporta.
''There's Arzhanov from Soviet Union, going to take a lead now!'' Sovjet se lansirao na čelo kolone nakon 600 metara.
''But look Dave Wottle is making the move, he's going foward!''
Buck Davis skočio je kao oparen sa stolice. Kava se prosula po podu, kao svi protivnici Ronnija Harrisa. Bill Bowerman derao se s drugog kraja stadiona.
''Dohvatio sam kolonu i počeo pretjecati 180 metara prije cilja. Pretekao sam Nijemca Frooma, Poljaka i Britanca. Možda mogu i do medalje?''
Ili ipak ne može. Kenijci i Aržanov odjahali su u suton. Barem se tako činilo. Sayonara, amigos.
''Dave is in the good position from the outside. If he's still god it, he can make it.''
Sedamdeset i pet metara prije cilja Dave Wottle bio je četvrti. Izbacio se u vanjsku putanju, kao pokojni Ayrton Senna onog kišnog dana u Doningtonu 1993. kada je odvozio najveći krug u povijesti Formule 1, i počeo pretjecati. Ayrton je tada bio kao i Dave u ovom trenutku. Na četvrtoj poziciji. Pretekao je je Michaela Schumachera, Damona Hilla i Alaina Prosta. U jednom krugu.
Kenijski ''Schumacher'' i ''Hill'', Boit i Ouko, bili su sljedeći na redu. Dave je trčao vjerojatno najbrži finiš u povijesti utrka na 800 metara. 23 sekunde posljednjih 200 metara. Puni sprint.
''He's got one Kenyan… He's got the other Kenyan… Can he make it!?''
Deset metara prije cilja, ostao je još ''Alan Proist''. Sovjetski ponos Jevgenij Aržanov već je počeo lagano slaviti i padati u tempu. Dva metra prije ciljne ravnine Wottle je dohvatio Aržanova u punom galopu. Sovjet se u nevjerici bacio u cilj. Potpuno poravnati.
''I think he did it! … Dave Wottle won the gold medal! … The man who came out of nowhere at the U.S. Olympic Trials!"
Dave godinu dana prije Olimpijskih igara nije postojao na svjetskim rang-ljestvicama. Na stadionu je zavladao muk. Fotofiniš. Američki komentatori bili su uvjereni da je Dave Wottle učinio nemoguće. Čekala se službena objava rezultata na semaforu. Nitko nije slavio, uključujući i Davea.
''Ja nisam nikoga pitao, nitko nije mene pitao, ali osjećao sam da sam pobijedio.''
Žuta debela slova novog semafora olimpijskog stadiona bljesnula su:
Dave Wottle 1:45.86
Jevgenij Aržanov 1:45.89
Svečanu dodjelu medalja i himnu Dave je odradio s bijelom golf-šiltericom na glavi. Američki mediji rigali su vatru. ''Napravio je to zato što prosvjeduje protiv rata u Vijetnamu!''
Shaggy iz Cantona izgubljen, smeten i zaljubljen kakav je bio, jednostavno je zaboravio skinuti kapu. Jer srasla mu je s glavom. Kakve teorije zavjere, kakav aktivizam, kakvi bakrači. Shvativši da se radi o simpatičnom gafu zbunjenog, kuštravog, svježeg 22-godišnjeg olimpijskog pobjednika, voditelj studijske emisije nakon finala zahvalio mu je riječima:
''Hvala ti, Dave, u ime svih mršavih mladića u Americi!''
Sadašnjost
Povjetarac je i dalje lagano puhao nalakćen na ogradi. Znao je za ovu priču, ali je već dugo nije čuo. Obožavao je odmoriti na Buckovutrijemu.
Dave Wottle u srpnju 1972. godine nakon kvalifikacija obećao je Bucku da će mu pokloniti svoju bijelu golf-šiltericu ako osvoji olimpijsku medalju. Imao je za to i valjan razlog. Buck mu je dao dva dolara da odvede svoju simpatiju Jan, kasnije suprugu s kojom je dobio troje djece, na prvi spoj u kino.
Unuk je slušao priču i upravo dovršio posljednji komad pite od buče, a Buck je još jednom zasvirao usnu harmoniku.
''Dear Bluesette, don't despair.
Some blue boy is waiting just like you...''
U jednom trenutku zastao je sa svirkom i upitao unuka...
''You still think I need that Bruins hat?''
