Iako je prošlo skoro 50 godina od njegove tragične smrti, ime Stevea Prefontainea i danas svakom američkom boljem poznavatelju sporta jako puno znači.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako u svojoj karijeri nije osvojio niti jednu medalju s Olimpijskih igara ili svjetskog prvenstva, na kojem zapravo nikad nije ni nastupio, možemo reći da je pitanje je li Amerika ikad imala atletičara koji je bio toliko utjecajan i prije svega nevjerojatno popularan.
I kad je tek trebao napraviti prave rezultate, kad je zapravo bio još poprilično daleko od svoga vrhunca, njegov je život ugašen sa samo 24 godine.
Bio je premalen i krhak za sportove kojima se želio baviti
Odmalena se Steve pokušavao pronaći u sportu, ali većinom bi u startu bio odbacivan zbog svoga niskog rasta i fizičke slabosti. No izgradio je karakter koji ga je učinio vrlo popularnim u društvu.
Trebao mu je samo sport u kojem će se pronaći, a to je bila atletika. Zapravo, logičan izbor ako znamo da mu trčanje nikad nije bilo strano. Dok se pokušavao baviti drugim sportovima, upravo je svoju brzinu pokušavao baciti u prvi plan.
Trčati je aktivno počeo tek u srednjoj školi, ali rezultati nisu odmah došli. Pokazivao je potencijal, ali se vidjelo da nije netko tko je dulje u treningu, tako da viših plasmana u prve dvije godine nije ostvario.
Eksplodirao je na trećoj godini srednje škole odradivši pripreme s novim trenerom. A kako je eksplodirao? Tako što cijele godine nije izgubio niti jednu utrku. U posljednjoj su godini osim pobjeda došli i rekordi.
Odabrao je ostati kod kuće i pogodio
Odabrao je ostati na koledžu u svom Oregonu, gdje je počeo raditi s poznatim trenerom Billom Bowermanom. Ondje je u potpunosti izgradio svoj stil trčanja, zbog kojega je brzo postao jedan od najpopularnijih studentskih sportaša u Americi.
Pored svih igrača popularnijih timskih sportova, Prefontaine je na račun svoje karizme, karaktera i stila postao superzvijezda.
Naime, imao je svoj stav da ako želiš pobijediti u utrci, onda moraš to pokazivati cijelo vrijeme. Ukratko, njegov stil bio je odmah u početku preuzeti vodstvo i ne puštati ga.
U vrijeme kad su oni najbolji imali strategiju srednjeg tempa s ubrzavanjem u završnici utrke, Prefontaine je trčao drukčije. Čak je otvoreno govorio da za njega pobjednik utrke na 5000 metara ne može biti onaj tko lagano trči prve dvije milje (3218 metara). Zapravo, tvrdio je da njega ne može pobijediti netko tko tako trči.
1970. godine, sa samo 19 navršenih godina, njegova popularnost otišla je toliko u nebo da je završio na naslovnici časopisa Sports Illustrated. A navijači na tribinama dijelili su se na one koji su navijali "Go Pre" ili nosili majice s tim natpisom te one kojima je parola bila "Stop Pre".
Njemu je to bilo toliko simpatično da je nakon jedne pobjede uzeo majicu "Stop Pre" i u njoj istrčao pobjednički krug.
Njegova glavna priča veže se uz München 1972.
1971. godine, odlučio je pokušati kvalificirati se na Olimpijske igre u Münchenu 1972. godine. U tome je uspio oborivši američki rekord, no u Njemačku je otputovao kao veliki autsajder.
Amerikanci u to vrijeme nisu imali profesionalni atletski program i većina atletičara prestala se njome baviti nakon koledža. Štoviše, zakonski je bilo određeno da se atletikom moguće baviti samo amaterski. Tako su nedostajali i pravi rezultati na velikim natjecanjima.
5000 metara bila je disciplina Europljana, uz ponekog "uljeza". Jedan takav bio je Amerikanac, Bob Schul, koji je uzeo zlato 1964. u Tokiju te je dao dio motivacije Prefontaineu da se dokaže. No, svijet atletike nije znao za njega jer na velika natjecanja prije toga nije odlazio.
A onda je nastupio u jednoj od najpoznatijih atletskih utrka svih vremena.
Jedna od najpoznatijih utrka svih vremena
Prefontaine je ušao u finale kao drugoplasirani u uvjerljivo najbržoj kvalifikacijskoj utrci. Glavni konkurenti svoje su mjesto izborili uz ne toliko visok tempo, ali njemu je to dalo samopouzdanje pred finale.
Finale je bilo vrlo uzbudljivo. U dogovoru s Bowermanom, Prefontaine je imao ponešto drugačiju taktiku od svoje uobičajene. Nije odmah preuzeo vodstvo, ali je bio među grupom na čelu. Zapravo, prvu polovicu utrke nije bilo prevelikog odvajanja.
Ono najzanimljivije dogodilo se na posljednjoj milji, odnosno 1600 metara.
Prefontaine je povukao i točno milju pred cilj preuzeo je vodstvo. Lasse Viren je sa šestog mjesta također podigao tempo i došao rame uz rame s Amerikancem. Kratko ga je prestigao, no Prefontaine je još jednom izvukao dodatnu snagu i preuzeo vodstvo.
Ipak, 50 metara prije posljednjeg kruga, Viren je opet bio na vrhu. Ond se vodećem dvojicu priključio zlatni s Igara u Mexico Cityju, četiri godine ranije, Mahmoud Gammoudi. Preuzeo je vodstvo i činilo se da ide prema novom zlatu.
No, Prefontaine je onda pronašao potrebno za još jedan sprint i 200 metara prije cilja, obišavši Virena s vanjske strane, došao je rame uz rame s Tunižaninom.
U posljednjem zavoju Viren je poletio i skočio uvjerljivo na vrlo mjesto, a Gammoud je shvatio da mu preostaje braniti srebro. Konstantno je okretao glavu prema Prefontaineu, koji je odlučio posljednje atome snage uložiti u borbu za srebro, umjesto da zadrži tempo i obrani broncu.
Dao je sve od sebe, ali doslovno 50 metara prije cilja njegovo je tijelo reklo da je pokušao previše, ostao je bez snage i samo desetak metara prije cilja pretekao ga je Britanac Ian Stewart, ostavivši ga bez medalje.
Ova legendarna utrka pogledana je mnoštvo puta, na YouTubeu u zbroju svih verzija ima milijunski broj pogleda, a Prefontainea mnogi zovu najboljih četvrtoplasiranim u povijesti olimpijskih utrka.
"Prefontaine je stvorio utrku, Viren ju je pobijedio", jedna je rečenica iz svjetskih medija idućeg dana.
13:28.4 bilo je Prefontaineovo vrijeme. To je za čak 37 sekundi bolje vrijeme od Gammoudova iz Mexico Cityja. Zapravo, donijelo bi zlato na apsolutno svim Igrama do te godine.
Vratio se kao junak i postao - konobar
Prefontaine se svejedno vratio u Ameriku kao junak, čovjek od koga se očekivalo da četiri godine kasnije napravi ono što tim putem nije uspio. Uostalom, bila mu je 21 godina, Viren je bio dvije godine stariji dok je veteran Gammoudi imao već 33. Tek je Joseph Guillemot, 1900. godine, tako mlad uspio doći do zlata na 5000 metara.
Iako je imao sjajne ponude postati profesionalac, Prefontaine to nakon koledža, zbog gore spomenutih razloga nije mogao. Tako se za Montreal 1976. godine krenuo pripremati dok je usputno radio kao konobar u kafiću.
Postao je veliki borac za profesionalizaciju, ali u početku inicijativa njega i kolega nije imala ploda.
Do 1975. godine postavio je sve američke rekorde na utrkama od dvije tisuće do deset tisuća metara.
No, 29. svibnja te godine sve nade u olimpijsko zlato ugasile su se zajedno s njegovim životom.
Jedan trenutak nepažnje sve je odnio
Prefontaine je otišao na tulum organiziran povodom završetka atletskog turnira na Hayward Fieldu u Eugenue, danas najpoznatijem atletskom stadionu na svijetu, na kojem je uzeo pobjedu u svojoj utrci.
Nešto nakon ponoći, otišao je s tuluma da bi odvezao kolegu, a onda se odlučio vratiti sam, vozeći uskim bulevarom.
Dok je bio u proširenoj desnoj krivini blizu baze, njegov MGB kabriolet zlatne boje iz 1973. prešao je središnju liniju, preskočio rubnik, udario u stijenu i prevrnuo se, te ga zarobio ispod sebe.
Prefontaine je proglašen mrtvim na mjestu događaja po dolasku hitne pomoći. Imao je 24 godine u trenutku kada je poginuo u nesreći. Policijska uprava Eugenea utvrdila je da je udio alkohola u njegovoj krvi bio 0,16 promila. To bi značilo da ga je konzumirao u neznatnim količinama. Kao uzrok smrti potvrđeno je traumatsko gušenje, a osim toga Prefontaine u nezgodi nije doživio niti jednu ozljedu.
Komemoracija povodom njegove smrti održala se na punom stadionu Hayward, a na mjestu njegove smrti postavljen je kamen koji nosi ime "Pre's rock" te koji mnogi ljudi i danas posjećuju te na njemu pale svijeće i ostavljaju cvijeće. Iza njega izgrađen je park koji nosi ime Prefontaine Memorial.
Prefontaine je pobijedio u 120 od 153 utrka u kojima je u životu kao senior nastupio. Njegova borba za profesionalizam urodila je plodom nekoliko godina nakon smrti, a Amerikanci su tada postala atletska velesila kakva su danas.
Dva filma o njegovu životu
O njegovu kratkom životu u devedesetim su godinama snimljena dva filma. U filmu Prefontaine iz 1997. godine utjelovio ga je Jared Leto, a godinu kasnije bio je snimljen na kraju uspješniji Without Limits, u kojem ga je fantastično odigrao Billy Crudup, dok je Donald Suttherland odigrao ulogu Bowermana.
Upravo iz tog filma podijelili smo spomenutu minhensku utrku, koju možete pogledati ispod teksta, a ako želite pogledati stvarno snimku spomenute utrke, kliknite OVDJE.
