Bayernovi navijači prošle su godine bili podijeljeni oko jedne stvari. Odlazak Pepa Guardiole za jedne je bio razlog za otvaranje šampanjca ili barem pozivanje runde na sljedećem Oktoberfestu, za druge je bio razočaranje. Nećemo sad o postotcima, ali svi znamo da je bilo više onih koji su vrtjeli runde i slavili iako ne toliko koliko misle standardni ''hejteri'' katalonskog trenera.

Dolazak Carla Ancelottija je pak zadovoljio sve, jer Guardiolu nije zamijenio, primjerice, Rafa Benitez, čovjek koji ne uživa neko preveliko obožavanje nogometnih masa, već od velike većine obožavani talijanski trener. Oni navijači Bayerna kojima je osvajanje Lige prvaka postao jedini ''high'', kao da su ih osvojili deset u nizu, a ne jednu jedinu u zadnjih 15 godina, trljali su ruke. Stigao je jedan od najvećih majstora tog zanata. Jedini na svijetu koji ima tri naslova Lige prvaka u čak četiri finala. To je to.

Sezonu Bayern nije započeo autoritativno kao što je to bio slučaj kod Guardiole. Treba priznati i kako je Pep imao i puno teži zadatak. Ne samo da je naslijedio teret osvajanja Lige prvaka od slavljenog Juppa Heynckesa, već je mijenjao cijelu filozofiju momčadi.

Igračima je dosađivao na pripremama, izluđivao ih ponavljanjem svojih zamisli koje nisu svima samo tako sjele, ulazio s njima u emotivne odnose u rasponu od mržnje do međusobnog obožavanja. Krv, znoj i suze da bi momčad konačno usvojila ono što taj ''dosadni nogometni fanatik'' želi vidjeti na terenu.

Ancelotti je zasad lošiji od Guardiole

I na kraju ''ništa''. Dvije dvostruke krune u Bundesligi, u prvoj i zadnjoj sezoni, te samo naslov prvaka u drugoj godini. U vremenima kada Ligu prvaka mogu osvojiti samo članovi najveće europske trojke Real, Barcelona i Bayern, to je neuspjeh.

U prvoj godini ''ere Ancelotti'' nije se osvojilo ni to. Podbačaj. Iako je u sezonu krenuo u velikoj ljubavi s najstarijim zvijezdama poput Riberyja, koji je ''odahnuo jer napokon ima trenera koji ga podržava.'' Sam Ancelotti je potvrdio kako je sretan što je naslijedio gotovu ekipu, sipao je komplimente zbog načina na koji je momčad držala posjed lopte kojeg je i on htio. Guardiolu je javno hvalio, ali i branio te najavio tek manje korekcije u smjeru okomitosti.

I onda u tom prokletom travnju, od kojeg su strahovali u Madridu i Barceloni, potpuni krah dogodio se u Münchenu. Šamar Reala na Allianz Areni, pa mađarski sudački masakr u Madridu i san o Ligi prvaka je za ovu sezonu završio. Da je bar samo to…

Franck Ribery i Carlo Ancelotti
Ribery gestikulirao prema Ancelottiju (Foto: AFP)

Kriza u ključnom dijelu sezone

U posljednjih sedam utakmica u svim natjecanjima Bayern je pobijedio u jednoj jedinoj. Razbili su Borussiju u prvenstvu, ali onda je Thomas Tuchel Ancelottiju servirao osvetu i izbacio Ancelottija iz Kupa pred zapanjenim domaćim navijačima. U tjedan dana Bavarci su izbačeni iz dva od tri natjecanja, a između toga nisu uspjeli pobijediti Mainz.

Kriza? Malo je reći za klub čiji navijači od prije nekoliko godina priznaju samo Ligu prvaka. Točnije, Bayern nije ostao bez pobjede u pet u utakmicu u nizu čak 22 godine. Carlo Ancelotti je od ''spasitelja'' postao čovjek u čije se odluke sumnja.

''Ancelotti ostaje. Prije tjedan dana smo bili u igri za sve, ali ne možemo utjecati na ozljede, suce i sreću'', glasno poručuje Karl-Heinz Rummenigge u njemačkim medijima.

Novi pokušaj Carlita, ali nasljednika mu već znaju

Naravno da ostaje i mora ostati, ali čim se u bavarskoj javnosti počelo potezati to pitanje, jasno je koliko je stvar otišla u krivom smjeru, kakvom se nisu nadali čelnici kluba. Jedna od najvećih zamjerki na račun Ancelottija je da je ''igrao na sigurno'' i nije previše rotirao momčad. No to nije ništa čudno za talijanske trenere, majstore rezultata.

Njegov Bayern je star, a neke mlade snage poput fenomenalnog Kimmicha, pa Renata Sanchesa ili Comana nisu dobivale toliko šanse kao kod Guardiole kojem se zamjeralo i da ne voli previše Müllera. A što tek reći za Ancelottija kojem je Nijemac još manje drag, da ne kažemo nešto gore.

Njemački mediji već gledaju u sljedeću sezonu, jer malo tko vjeruje da se ova kriza može izgubiti nekim šokantnim gubitkom naslova prvaka. Od nogometa se opraštaju legendarni kapetan Lahm te Xabi Alonso, a ni Ribery i Robben nisu mladići.

Ancelotti će morati uvesti neke promjene. Klub mu je iz hit momčadi Hoffenheima doveo braniča Niklasa Sülea i veznjaka Sebastiana Rudyja. Oni nisu bili Carlov odabir, već strateška pojačanja Bayerna za vrijeme nakon Ancelottija.

Ispadanje od Borussije iz Kupa na Alilanz Areni gledao je i aktualni trener ovog dvojca. Julian Nagelsmann na tribinama u crvenom kaputu, dovoljno da glasine dobiju još jednu posloženu kockicu u teoriji o budućem treneru Bayerna. Pitanje je samo kad i hoće li u međuvremenu navijači konačno dosanjati tu Ligu prvaka.