Nogometni klub Vukovar 1991 poslije četiri kola SuperSport HNL-a solidno stoji, čak bismo rekli iznad očekivanja ako se uzmu u obzir prognoze koje su se davale po pitanju njih uoči početka sezone.
Tri vijesti o kojima se priča
Vukovarci su osvojili dva boda, odigravši u Vinkovcima neriješeno s Istrom 1961 i Goricom, dok su oba poraza upisali na Maksimiru, prvo kod Lokomotive, a zatim i kod Dinama gdje su ostavili vrlo dobar dojam, između ostalog i pogodili prečku kod rezultata 0:0.
Priliku za prvu pobjedu Vukovar 1991 će imati ove subote kada im u goste stiže Slaven Belupo.
Paralelno s borbom za prvi prvenstveni trijumf, Vukovarci vode i administrativne bitke. Ona najvažnija je da bi htjeli da umjesto u Vinkovcima domaćini budu u Osijeku, na stadionu Gradski vrt, što im zasad nije omogućeno. Više o svemu tome prvi čovjek kluba, vlasnik i predsjednik Markus Buzov, govorio je u intervjuu za Sportske novosti.
U čemu je točno problem? Hrvatski nogometni savez im nije dao dozvolu za igranje u Osijeku jer prema propisima maksimalna udaljenost od sjedišta kluba do grada u kojem bi htjeli biti domaćini može biti 20 kilometara.
"Udaljen je točno 31 km. Je li tih 11 km doista razlog što moramo igrati negdje gdje nam 'deru kožu' i gdje nismo poželjni? Kada je Jarun trebao igrati Prvu NL u Zaprešiću, onda nije bio problem ukinuti odredbu da se ne može igrati u drugoj županiji. Kada treba izaći u susret Vukovaru, onda se ništa ne može napraviti. Recite, koja je to razlika za SHNL igramo li utakmice u Vinkovcima ili Osijeku, ako ih već ne možemo igrati u Vukovaru? Odrastao sam i živim u Njemačkoj, možda neke stvari koje se događaju u Hrvatskoj stoga teže mogu razumjeti, ali ovo što se nama napravilo nikako ne mogu prihvatiti", rekao je Buzov i nastavio:
"Kome je u interesu da klub koji je tek ušao u ligu mora sve to proživljavati? Osijek nam je nudio Gradski vrt za četiri puta manje novca i jedva bi dočekali da tamo igramo, ali nismo dobili zeleno svjetlo. Za 360.000 eura mogli smo napraviti novi teren ili dovesti barem četiri odlična igrača koja bi Vukovar učinila jačim i konkurentnijim u SHNL-u. Zar to ne bi trebao biti interes hrvatskog nogometa? Iz mog kuta ispada kao da mnogi ne žele jači Vukovar. Ne želim se vraćati na ratna vremena, ali zar nije Vukovar zaslužio barem malo respekta? Kao i svaki klub koji u ovim teškim vremenima pokazuje ambiciju", pita se Buzov.
Osim što masno plaćaju Vinkovčanima, problem je i što unatoč redovnim uplatama Vukovarci nemaju adekvatne uvjete niti tamo.
"Nas će 18 utakmica na vinkovačkom stadionu koštati 360.000 eura. To je samo trošak igranja tih 18 utakmica. Ne računam novac koji smo potrošili na ušminkavanje stadiona i kojekakve stvari koje smo morali napraviti. Pričao sam s ljudima iz Lokomotive, njih je svaka utakmica u Kranjčevićevoj koštala više od tri puta manje. I nije to sve. Presvlačimo se u svlačionicama za pionire, ne smijemo trenirati na stadionu ni dan prije utakmice... U Vinkovcima su nas dočekali s džonom, to je jedina istina", naglasio je Buzov.
Zanimljivo je njegovo objašnjenje zašto Vukovar 1991 ima dosta stranaca. Najkraće rečeno, zato jer su jeftiniji nego hrvatski igrači.
"Imamo ih, jer nemamo novca za domaće igrače. Oni koji su igrali SHNL traže nas četiri puta više novca od stranaca, kako da to platimo? Doveli smo Shabanija iz Mainza, koji čak ima i nastup u Bundesligi, a puno je jeftiniji od naših igrača. Znao sam kroz godine prići nekim mladim igračima iz Zagreba, tražio ih da dođu, ali njima je Vukovar daleko, radije bi bili doma... Nažalost, Vukovar ispada kao 'slijepo crijevo' u svojoj domovini. I onda još slušam kako nas prozivaju jer nemamo igrača iz Vukovara u postavi. Kako da ih imamo kad nema prave nogometne tradicije? Gdje su to naša djeca trenirajući u Vukovaru mogla stasati u prvoligaške igrače? Kao da ne bih bio najsretniji da imamo svoju djecu u momčadi. Kao da ih ostali imaju. Živim u Frankfurtu i gledam Eintracht koji nema ni jednog svog igrača u momčadi, jedva da ima kojeg Nijemca..."
Buzov je zaključno podvukao:
"Nije mi lako prihvatiti neke stvari koje su nerazumljive poput tog inzistiranja da igramo u Vinkovcima uz tako nerazumne uvjete, a imamo rješenje u Osijeku. Međutim, mi smo u klubu navikli raditi u teškim okolnostima, praktički uvijek prepušteni sebi. I ne pada nam na pamet odustati. Neće odustati ni naš trener, ni naši igrači, a već su i pokazali da mogu parirati svima u ligi. Bit će oni i bolji, samo da se do kraja adaptiramo na SHNL. Za nas sve ovo što proživljavamo nije muka, nego izazov u kojem već godinama idemo korak po korak. Dogurali smo do SHNL-a, dokazat ćemo svima da tu i pripadamo..."
Preostaje za vidjeti hoće li se u cijeloj priči uspjeti pronaći rješenje pa da Vukovarci budu domaćini u Osijeku. Vjerujemo kako niti jedan klub SuperSport HNL-a ne bi imao ništa protiv takvog epiloga ove za Vukovar neugodne situacije.
