Iza hrvatske futsal reprezentacije dva su prijateljska ogleda u pripremama za Europsko prvenstvo koje će se održati u siječnju. "Mini vatreni" prvo su gostovali kod Slovenije, gdje su odigrali 2:2, a onda su istog protivnika svladali u Zaboku, rezultatom 4:1.
Tri vijesti o kojima se priča
U sastavu reprezentacije za ta dva susreta našlo se jedno posebno ime. Debitant, Vitor Lima, 29-godišnji član hrvatskog prvaka Novog vremena te najbolji igrač lige prošle sezone.
Šest godina u Hrvatskoj, u Osijeku je pronašao dom i obitelj
U Hrvatsku je stigao prije više od šest godina, nastanivši se u Osijeku. Igrao je drugu futsal ligu, četvrti rang HNL-a te pored toga i radio. U Osijeku je upoznao svoju današnju suprugu Ivu, s kojom ima dvoje djece, a u međuvremenu je naučio i sjajno pričati hrvatski jezik.
Slijedom svega prihvatio je Osijek kao svoj grad, a Hrvatsku kao domovinu te već neko vrijeme u njemu je gorila želja da svojoj novoj domovini zahvali igrom u reprezentativnom dresu. Posebno nakon fenomenalnih partija otkako je u Makarskoj.
Jedva dočekao poziv pa odradio dvije utakmice
Zato je s velikim nestrpljenjem čekao ovaj poziv. Krajem proljeća je napokon dobio državljanstvo, ali papirologija kod FIFA-e i UEFA-e je malo usporila cijeli proces. Kad je napokon stigla, izbornik Marinko Mavrović mu je naknadno poslao predpoziv, a onda je otprilike tjedan dana prije prve utakmice stigao i poziv da se priključi ekipi.
Vitor je tako napokon debitirao i nada se zaigrao na Europskom prvenstvu, gdje će Hrvatska igrati u skupini s Francuskom, Gruzijom i domaćinom Latvijom.
Slijedom svega navedenog, s Vitorom smo odradili jedan opušteni i zanimljivi razgovor.
Napokon si dočekao reprezentativni poziv. Kako si se osjećao kada si saznao da ideš u reprezentaciju i kakav je bio trenutak kada si slušao himnu i istrčao na teren?
"Bio sam jako sretan. U prvi tren nisam mogao vjerovati da se to napokon dogodilo, jer je sam proces bio dug i iscrpljujući i već sam na neki način odustao, mislio sam da se moj san nikada neće ostvariti.
Ali snovi su postali stvarnost – napokon sam mogao predstavljati zemlju koja mi je otvorila svoja vrata. Bio je to poseban osjećaj kada je zasvirala himna. Želim još puno toga pokazati hrvatskom narodu kroz futsal."
Utakmice su bile dobre, vidjelo se puno pozitivnih stvari, izbornik je puno rotirao i isprobavao različite varijante. Kako si zadovoljan svojom igrom?
"Bio sam jako zadovoljan prilikama koje sam imao u te dvije utakmice. Naravno, uvijek može bolje i vjerujem da će tako i biti, da ću sve više doprinositi svojoj ekipi. Nervoza s prve utakmice je prošla – bilo je tu i straha i adrenalina – a sada ću učiniti sve da imam više prilika i da pomognem u ostvarivanju pobjeda za svoju zemlju."
Vratio si se u Makarsku, slijedi nastavak prvenstva i Liga prvaka. Što očekuješ protiv Kairata i Sportinga – dvije od pet najboljih europskih momčadi?
"Od sada nadalje očekuje nas niz važnih utakmica. U ligi nas čeka vrlo težak susret koji moramo dobiti kako bismo s povjerenjem dočekali Ligu prvaka. Protivnici su izuzetno kvalitetni, ali dat ćemo sve od sebe i pokušati se kvalificirati, što je na kraju i najvažnije."
Iduće reprezentativno okupljanje je za mjesec dana. Osjećaš li da si se već brzo uklopio i koliko se veseliš mogućem novom pozivu?
"Vjerujem da sam odigrao dvije dobre utakmice i ostavio dobar dojam. Još ne znam ništa o sljedećem pozivu, ali dat ću sve od sebe u klubu i pokazati dobru igru kako bih bio spreman ako do njega dođe."
U Hrvatskoj si već dugo, a Osijek nazivaš svojim gradom. Jednom si izjavio da tamo planiraš živjeti i nakon karijere.
"Osijek je moj grad. Moja supruga je rođena Osječanka, sin i kći također su rođeni tamo. Tamo je moja obitelj, kuća, prijatelji. Prošao sam puno gradova i zemalja, ali Osijek mogu nazvati svojim domom. Predivan grad s puno toplih ljudi.
Siguran sam da postoji neka poveznica Rio de Janeira i Osijeka, a to je naša Copacabana – ili kako bi lege rekli, Kopika."
Dolazak u Hrvatsku nije bio lagan. Kako je bilo istovremeno igrati veliki nogomet, futsal i raditi u fotokopirnici?
"Moj dolazak ovdje pomalo vuče na neku filmsku priču, da se malo našalim. Bio je to veliki izazov – gotovo nikad nisam bio kod kuće, jedva sam viđao sina i suprugu.
Ali sve se isplatilo, jer sam uvijek vjerovao u svoj potencijal i znao da će moje vrijeme doći. Odrekao sam se puno toga, ali sve je imalo smisla jer sam sada ovdje gdje jesam. Puno puta sam radio cijeli dan, a onda s posla odlazio na trening, ali nikada nisam odustao od onoga o čemu sam sanjao."
U Osijeku si, vjerujem, od prvog dana bio dobro prihvaćen i brzo si stekao prijatelje?
"Da, kada sam došao u Osijek, dečki u klubu su me sjajno prihvatili. Stekao sam prijatelje za cijeli život, s nekima sam postao i kum. Svako ljeto redovito igramo turnire u Slavoniji i nikada se nismo prestali družiti. Uvijek se veselim pauzi i povratku kući."
Koji je bio ključan trenutak kada si odlučio posvetiti se isključivo futsalu?
"To se dogodilo kada sam dobio ponudu od Novog Vremena, kluba s mnogo titula i bogatom tradicijom. Nije bilo lako odlučiti se na odlazak jer nisam bio sam – s obitelji sam morao mijenjati život. Ali shvatio sam da je to bila prilika "sada ili nikada". U to vrijeme situacija u Osijeku nije bila kao danas i odlučio sam se na promjenu. Ovdje igram samo futsal, mogu se puno bolje brinuti o svom tijelu i potpuno se fokusirati na igru, što prije nije bilo moguće jer sam uz futsal igrao i veliki nogomet te radio."
I mi se nadamo da ćemo Vitorove majstorije u hrvatskom dresu gledati već na Europskom prvenstvu, a onda i u budućnosti. Imati ovakvog igrača, ali i čovjeka, u momčadi pravo je blago.
