U početnoj postavi protiv Kopra bilo ih je čak sedam, a o slici koju su ostavili dovoljno je ispričano. Strani nogometaši blagodat su svakog kluba i svake lige. Ako ih čine boljima. Je li s Dinamovima takva situacija?
U Italiji je ovih dana oštru polemiku izazvala odluka talijanskog nogometnog saveza o smanjenju broja stranaca. Do sada je svaki klub mogao imati dva igrača izvan Europske Unije, no debakl 'Azzurra' na Svjetskom prvenstvu doveo je do rezanja na samo jednog stranog nogometaša po momčadi.
U Hrvatskoj od prošle godine na terenu u istom trenutku može biti čak 6 stranaca.
Odluku koju je donijela skupština HNS-a izlobirao je Dinamo, jer ni jedan drugi klub u HNL-u nema toliki broj stranih nogometaša i u tome nema interesa.
Samo u posljednje tri sezone kroz modru svlačionicu prohujalo je 10 stranaca. Neki od njih klub su stajali pravo bogatstvo.
Ni jedan od tih stranaca nije se pokazao kao prava kupnja. Bljesak u jednoj, dvije utakmice, a onda potonuće u prosječnost - uobičajena je slika Mamićevih stranih akvizicija. Nitko normalan neće protestirati protiv kupnje stranih nogometaša, štoviše u nogometnom svijetu to je normalan proces.
No, stara nogometna teza kako stranac mora biti 'dvostruko bolji od domaćeg nogometaša' u Maksimiru ne vrijedi. I to je ono što iritira javnost i navijače.
Uostalom, pitajte Modrića ili Srnu bi li zavrijedili status koji uživaju u Londonu i Donjecku da su igrali po principu 'toplo – hladno'.
Privrženost modrom dresu i profesionalnost posebna je priča. Ako Sammir i Dodo dva dana prije utakmice u Sloveniji do 3 sata tulumare u Crikvenici, onda tu nešto ne štima.
U to vrijeme Ivan Tomečak liječi ozljedu i ne može dočekati trenutak povratka.
'Kad sam zaigrao za Dinamo to mi je već bilo ostvarenje sna, a sada živim taj san', izjavio je Tomečak.
Od stranaca nitko ne očekuje ovakav odgovor. Budimo iskreni, ni Ćorluka kao klinac nije maštao o Tottenhamu ili Petrić o HSV-u. Ali, pošten odnos prema klubu koji Vas odlično plaća je minimum pristojnosti.
