Venezia F.C. je klub duge tradicije, osnovan 1907., koji je većinu povijesti proveo u prve dvije talijanske lige. Problemi za klub su krenuli 2002. kada su ispali iz Serije A i proglasili bankrot. Klub je, poput grada iz kojeg dolazi, polako tonuo, a do danas je čak tri puta proglašavao bankrot.
Tri vijesti o kojima se priča
Nova era kluba je počela 2015. kada je vlasnik postao američki Talijan Joe Tacopina. Klub je preuzeo od ruskog vlasnika Jurija Korablina koji je, po riječima Tacopine, „ostavio gondolu bez gondolijera.“
U Veneciji, jednom od najpoznatijih svjetskih gradova bez ozbiljnog kluba, je našao savršeno mjesto za ulaganje. On je već dugo prisutan u talijanskom nogometu – 2011. je bio dio grupe koja je kupila Romu, a 2014. se pojavio u istoj ulozi kao jedan od kupaca Bologne. Tamo je postao predsjednik, a već u prvoj sezoni ih je uveo u prvu ligu i postao miljenik navijača.
Streloviti uspon s legendarnim napadačem na čelu
2015. je odlučio prodati udio u Bologni i postati jedini vlasnik Venezije s kojom ima ozbiljne planove. Klub je zatekao u četvrtoj ligi, a već je u prvoj sezoni izborio plasman u Legu Pro, treći razred talijanskog nogometa, sa samo dvije izgubljene utakmice.
2016. je doveo najveće pojačanje dosad – legendarnog Filippa „Pippa“ Inzaghija koji je postao trener nakon što je godinu dana bio bez posla. Taj se potez pokazao odličnim – Venezia predvodi svoju grupu Lege Pro s osam bodova prednosti nad drugoplasiranom Padovom i drži poziciju koja vodi izravno u Seriju B.
Veneziju prosječno gleda 5.000 ljudi po utakmici što je najveća posjećenost u zadnjih 16 godina. Klub igra domaće utakmice na unikatnom stadionu Pierluigi Penzo kapaciteta 7.500 mjesta. Radi se o drugom najstarijem talijanskom stadionu otvorenom 1913. do kojeg se može doći samo brodom ili pješice.
Jedan od planova vezanih uz uspon kluba je i novi, dostupniji stadion koji bi trebao biti smješten na kontinentu u blizini zračne luke. Klub je pod novim vlasnikom rebrendiran, a promijenio je i ime što je čest slučaj u novijoj klupskoj povijesti.
Može li novo ime kluba potrajati duže od prethodnih?
Razlog tome su česti bankroti nakon kojih je klub morao biti ponovno osnivan, a od 2005. je tri puta mijenjao ime. 2005. je postao Societa Sportiva Calcio Venezia, šest godina kasnije je postao Foot Ball Club Unione Venezia, a Tacopina se odlučio za ime Venezia Football Club što je najsličnije originalnom imenu iz 1907. Venezia Foot Ball Club.
Jedan od najznačajnijih poteza je bila i promjena grba. Stari je grb sadržavao lava, tradicionalni simbol Venecije, s otvorenom knjigom. Tacopina se odlučio za lava u borbenom položaju, a promjenu je objasnio sljedećim riječima.
„Stari lav je govorio 'dobrodošli u naš grad, osjećajte se sigurno.' Novi lav govori 'bježite iz grada ili ćemo vas ubiti.'“
Dinamičnom dvojcu Tacopinu i Pippu zasad ide odlično, a moraju „preživjeti“ još osam kola na vrhu da bi ostvarili drugu promociju u dvije sezone. Venecija nakon dugo vremena živi za nogomet, a ako nastave ovakvim ritmom ulazak u Seriju A izgleda kao realan cilj.
