Britanski The Sun sastavio je listu od 10 najgorih igrača koji su igrali u engleskoj Premierligi. Svaki od njih ima svoje anegdote, neki su bili jeftini, a neki i bezobrazno skupi.
Tri vijesti o kojima se priča
Na popisu je i jedan hrvatski nogometaš, bivši hrvatski reprezentativac Boško Balaban. Činjenica je da se nije baš dobro snašao u Engleskoj, ali tomu su kumovale neke objektivne i subjektivne okolnosti. Ipak, mala mu je utjeha što je na desetom mjestu ove bodljikave liste.
Evo što su napisali u Sunu:
10. Boško Balban
Hrvatski napadač došao je u Aston Villu 2001. iz zagrebačkog Dinama. Financijski gledano, bio je to za Balabana jako dobar transfer za ono vrijeme. Radi se o igraču kojeg su uspoređivali čak i s Davorom Šukerom. Konačno, napadač je odigrao 8 ligaških utakmica za Villu između 2001. i 2003. i nije dao nijedan gol ili upisao asistenciju, a fraza koju je šef slavnog kluba Doug Ellis izrekao najbolje opisuje Balabanovu epopeju u elitnoj engleskoj ligi:
"Sine moj, nikad neću zaboraviti novac koji sam platio za tebe."
Mi ćemo dodati da je riječ o 7,8 milijuna eura odštete. Gdje je još plaća… U to vrijeme to je bila dosta velika cifra. I danas bi bila kada bi se uračunala inflacija, indeks cijena i još više psihološki efekt. Tada je bilo puno manje novca u opticaju, a milijardera ni blizu koliko ih ima danas. Milijun nečega vrijedilo je daleko više nego danas.
U tom se transferu jako dobro osladio i tadašnji Balabanov agent-zastupnik, a kasniji izvršni predsjednik Dinama, Zdravko Mamić. Bio je to Mamićev bingo. Prema ugovoru o bratskoj podijeli transfera s Dinamom,, pripao mu je lavovski dio.
Mamiću je to bio prvi veliki transfer i prva velika zarada, koja mu je otvorila vrata u svijet visokoprofesionalnog i lukrativnog nogometa. Tek nakon toga dobio je kotač zamašnjak za sve što se poslije dogodilo. Mamić može zahvaliti Balabanu jer mu je donio prvu veliku zaradu i ubacio ga u velike igre. Ali možda vrijedi i obratno, priča se može i okrenuti - što bi Balaban bez Mamića?
Kako god, John Gregory bio je menadžer Aston Ville u to vrijeme. Pričalo se da je baš on najzaslužniji za Balabanov transfer. Činjenica je da je najuren iz birminghamskog kluba, a da nikada nije objašnjeno zbog čega točno. Bilo je razno-raznih sumnji, čak je Engleski nogometni savez (FA) istraživo Villine transfere u Gregoryjevoj eri…
9. Igor Stepanovs
Latvijski stoper prešao je 2000. u Arsenal iz Skonta iz Rige zbog neshvaćene šale. Tako je ispalo. Priča kaže da je Wenger doveo Stepanovsa zbog toga što su na ljetnoj turneji Dennis Bergkamp i Parlour neprestano podbadali Martina Keowna, standardnog stopera Topnika, koji je uvijek bio u strahu za svoju poziciju. Nakon jedne prijateljske utakmice, Arsenalovi igrači navodno su iz zezancije nahvalili Stepanovsa, a Wenger je to shvatio ozbiljno i jednog dana ga je na iznenađenje svojih zvijezda predstavio na treningu. Arsenal je ta šala stajala 1,5 milijun eura.
8. Winstone Bogarde
Nekoć hvaljeni branič Ajaxa stigao je u Chelsea bez da je trenera Gianluca Vialli itko išta pitao. Kad je Talijan smijenjen i na scenu stupio Claudio Ranieri, prvo što je tražio bilo je izbacivanje nizozemskog braniča, čak je počeo trenirati s drugom ekipom.
"Možda me smatraju najgorim pojačanjem Premierlige, ali mene nije briga", rekao je Bogarde aludirajući na plaću koju je imao.
Chelseaju je utjeha što za njega nije platio odštetu.
7. Bebe
Napadač Vitorije de Guimaraes potpisao je za Crvene vragove 2010. kada je imao samo 19 godina. Nikada se nije posebno isticao, a Alex Ferguson je otkrio da je bio prvi igrač kojeg je doveo, a da ga prethodno nije otišao osobno pogledati ili barem naručiti video. Slavni Škot je otkrio da je to učinio zahvaljujući preporuci svoga pomoćnika Carlosa Queiroza. Cijena transfera, prava sitnica - 8,8 milijuna eura. Priča kaže da je od te cifre 3,5 milijuna otišlo u smjeru agencije GestiFute, koja je u vlasništvu portugalskog superagenta Jorgea Mendesa.
6. Junior Lewis
Lewis je stigao u 2001. iz Gillinghama prvo na posudbu, a kasnije je otkupljen. Odigrao je 25 utakmica za Lisice i bio je na posudbama u raznim klubovima. Jedan je od igrača koje najviše mrze navijači Leicestera.
5. Jozy Altidore
Amerikanac je ostao upamćen kao jedan od najgorih napadača koji je prošao kroz Premierligu. Nikada nije mogao dokazati svoju vrijednost u Sunderlandu, osim što je priznao da je otišao u Englesku zbog novca. 3 gola u 52 utakmice i niz od 29 utakmica bez pogodaka kao starter. Sunderland je za njega 2013. iskrcao Alkmmaru 10 milijuna eura.
4. Milton Nunez
Prelazimo na još jednog igrača Sunderlanda, ali s mnogo šokantnijim slučajem. Nogometaš je tijekom boravka u Engleskoj odigrao samo jednu utakmicu, ali to nije najgore. Postoji urbana legenda koja kaže da je Milton potpisan greškom, jer je igrač kojeg je Sunderland jako želio 2000. bio njegov suigrač iz grčkog PAOK-a, napadač Adolfo Valenci. Greška koja je Crne mačke stajala samo 2,6 milijuna eura.
3. Massimo Taibi
Talijanski vratar stigao je na Old Trafford besplatno iz Venezije, gdje je u 33 utakmice primio 42 gola. U Unitedu je Taibi odigrao samo 4 utakmice, a primio je 11 golova i bio je predmet rijetko viđene sprdnje nakon što se osramotio u 3:3 remiju sa Southamptonom u sezoni 1998./1999.
2. Savio Nsereko
Njemački nogometaš ugandskih korijena u West Ham je došao iz Brescie 2009. za iznos blizu devet milijuna eura. Nakon šest mjeseci provedenih na klupi prodan je Fiorentini za šest milijuna eura. Kada je bio na odmoru na Tajlandu 2012., Savio je lažirao vlastitu otmicu i prevario vlastitu obitelj. Tražio je otkupninu od 2400 funti. Policija ga je razotkrila i uhitila.
1. Ali Dia
Senegalac je najgori potpis u povijesti Premierlige. Godine 1996. prešao je iz niželigaškog Blyth Spartansa u Southampton i ispostavio se kao klasična prevara. Sveci su odlučili potpisati napadača zbog poziva navodnog Georgea Weaha, koji im je preporučio da dovedu njegova rođaka Alija Diju. Čak im je rekao da je bio u PSG-u. Sve je to bila laž, koja je provaljena kada je Dia na jednoj utakmici ušao na teren u 34. minuti i zamijenjen u 77. Odigrao je tako loše da su tribine pucale od smijeha. Sreća u nesreći za Svece je ta što nisu platili nikakvu odštetu. Bio je to kratkoročan ugovor, ali dugoročna sramota za klub s juga Engleske.
