Nekadašnji proslavljeni hrvatski napadač na čelo Nogometnog saveza stigao je 2012. godine, a Milan Stjelja analizirao je njegov rad u proteklih pet godina.
Davor Šuker već je pet i pol godina na čelu Hrvatskog nogometnog saveza, a od negativnih stvari svakako se prvo ističe tzv. "borba protiv korupcije", i tu je iluzorno pričati o bilo kakvom uspjehu, kada znamo da dva glavna čovjeka Saveza Zdravko Mamić i Damir Vrbanović imaju podignute čak dvije optužnice! Za izvlačenje novca iz Dinama i za zločinačko udruženje u gospodarskom poslovanju.
HNS nije suspendirao njihov rad u Savezu, pa je tako Vrbanović i dalje izvršni direktor, dok je Mamić sam napustio svoje pozicije, ali ga, eto, baš slučajno možemo vidjeti u sjedištu Saveza prilikom donošenja važnih odluka kao što je na primjer bilo prošli tjedan.
Idemo dalje. Šukeru javnost često zamjera loše obnašanje same funkcije predsjednika, da ga jednostavno nema na poziciji kada dođe do velikih problema. Svi se još sjećamo neodigranog derbija Dinama i Hajduka, što je bio i ostao nezapamćeni skandal, koji je tjednima tresao domaći nogomet, ali se Šuker cijelo to vrijeme nije uopće nalazio u Hrvatskoj.
Što se tiče financija, možemo reći da je u Šukerovom mandatu prema procjenama uprihodovano 710 milijuna kuna, a što se od toga iskoristilo za kapitalne projekte? Možda u nacionalni kamp? Taj projekt je i sam Davor Šuker istaknuo kao svoj osnovni cilj, kada je prije pet i pol godina gostovao upravo ovdje, u našem studiju.
''Najvažniji je cilj odlazak na Europsko i Svjetsko prvenstvo, znači moramo biti u Brazilu, moramo biti u Francuskoj, a najvažniji cilj na domaćem terenu da napravimo hrvatski nogometni kamp", govorio je Šuker u našem studio u srpnju 2012.
Sada znamo kako je sve to završilo. Sramotnim krahom ionako upitnog plana kampa na zagrebačkim Sveticama, odmah do maksimirskog stadiona.
A upravo se na tom trulom maksimirskom zdanju i odigralo daleko najviše utakmica reprezentacije. Ukupno čak 13 utakmica otkako je Šuker na čelu HNS-a, a u svim ostalim gradovima ukupno 12. Toliko ujedinjavanju nogometne Hrvatske.
A nogometna javnost pamti i smjenu disciplinskog suca Saše Pavličića - Bekića. Od 500-tinjak odluka, samo jednu mu je opozvala Komisija za žalbe. I to u onom famoznom slučaju Soudanija protiv Lokomotive. Smijenjen je dva mjeseca nakon toga.
Nadalje, valja spomenuti kako se HNS dugo opirao i samom Zakonu, Zakonu o sportu, tvrdeći kako se on ne odnosi na njih, no dolaskom Janice Kostelić na poziciju državne tajnice za sport to se promijenilo.
I za kraj, tu je još i maćehinski odnos prema HNL-u. Većina klubova i dalje muku muči s financijama, a što je HNS učinio? Ugasio je Udrugu prvoligaša koja se bavila klupskom problematikom, a bez ikakvih planova i projekata za poboljšanje te teške situacije. Uz to je još povećan dozvoljeni broj stranih igrača.
U traženju pozitivnih stvari, odlučili smo se konzultirati sa samim Savezom. I dobili smo ovakav popis! U HNS-u se diče plasmanima A reprezentacije i mlađih uzrasta na velika natjecanja, individualnim uspjesima naših igrača u svojom klubovima, povećanjem koeficijenta HNL-a, Šukerovim ulaskom u Izvršni odbor UEFA-e, te nadalje, ulaganjem u Rujevicu i stadion u Gunji, osnivanjem svoje televizije, te povećanjem sigurnosti i organizacijom EURO-a za U-17 reprezentacije.
No, od toga se ipak, kao plusevi koji su pridonijeli široj dobrobiti, mogu prihvatiti četiri stvari, posebno ulazak u Izvršni odbor UEFA-e; iako je primjerice milijun eura uloženih u Rujevicu zapravo novac uložen u privatno vlasništvo, a ne u javno. Sve ostalo, a posebno plasmani reprezentacije te individualni klupski uspjesi naših nogometaša, ipak se ne mogu pripisati zaslugama administracije Hrvatskog nogometnog saveza.
