Poznati talijanski novinar Gianluca Di Marzio objavio je priču o novom igraču Parme, bivšem Hajdukovcu Stanku Juriću. Di Marzio se u razgovoru s Jurićem dotaknuo njegovih početaka, strasti prema tetovažama i tome kako se snašao u Italiji.
Tri vijesti o kojima se priča
Odgovarali ga od ideje da ode u Italiju
Jurić uči talijanski jezik kako bi se što brže i bolje uklopio u novu sredinu, a trener Enzo Maresca hrvatskog veznjaka stavio je u prvu postavu u svim dosadašnjim odigranim susretima.
Bivši suigrači Jurića su upozorovali da je talijanski nogomet težak i izazovan, što Stanka nije obeshrabrilo da svoj nogometni put nastavi u susjednoj Italiji.
Sve duguje djedu
"Imali smo sjajan odnos, uvijek me pratio i bio velik navijač Hajduka. Umro je malo prije mog debija, a odabrao sam broj 24 jer je rođen 24. prosinca i zabio sam u 24. minuti i gol posvetio njemu", prisjetio se Jurić.
Ovisnik o tetovažama
Posebnu strast mladi nogometaš ima prema tetovažama čiji broj ne zna.
"Počeo sam s datumima rođenja obitelji i tu sam trebao prestati, ali onda sam ih napravio još puno. Neke su religijske, neke mitološke, sad ni ne znam koliko ih imam. Leđa su još slobodna, ali stavit ću nešto i na njih."
Oprezan s talijanskom kuhinjom
Svi znamo da je talijanska kuhinja ukusna i svjetski poznata, a teško joj odolijeva i Jurić.
"Volim pastu i često je kuham sam jer je nama nogometašima ovdje u Italiji teško izaći i pronaći nešto zdravo. Čim sam stigao, klinac iz Leccea me natjerao da probam njihov pasticciotto. Ovdje je sve tako fino, ali ne smijem se zapustiti".
Idol mu je bivši Hajdukovac
Za kraj je rekao kako mu je u djetinjstvu uzor bio Patrick Vieira, ali najdraži igrač svih vremena mu je sunarodnjak, također bivši hajdukovac.
"Milan Rapaić igrao je za Perugiu i bio je najjači napadač svoje generacije u Hrvatskoj. Nadam se da ću i ja tako jednog dana nositi dres hrvatske reprezentacije."
