Tužna vijest potresla je hrvatski nogomet - Srećko Bogdan preminuo je u 70. godini života, a iza njega je ostala i priča koja najbolje oslikava koliko su teški bili počeci hrvatske reprezentacije.
Tri vijesti o kojima se priča
Dana 17. listopada 1990. Hrvatska je protiv SAD-a u Maksimiru odigrala svoju prvu povijesnu utakmicu. Tadašnji izbornik Dražan Jerković imao je na raspolaganju 14 igrača, mnogi su silno željeli biti dio tog trenutka, ali nisu mogli.
Među njima je bio i popularni Čeči joji je u to vrijeme igrao u inozemstvu i bio važan igrač Karlsruhera. Iako je imao veliku želju obući hrvatski dres u tom povijesnom trenutku, klub mu nije dopustio dolazak u Zagreb.
Kako utakmica nije bila u službenom FIFA terminu, klub ga nije bio obvezan pustiti na reprezentativno okupljanje, a Bogdan je tako ostao bez prilike da bude dio generacije koja je prva istrčala sa šahovnicom na srcu.
"Skupljali smo igrače iz cijele Europe te im organizirali dolazak u Zagreb i bilo je dramatično jer klubovi nisu puštali igrače. Srećko Bogdan silno je želio doći, ali klub je imao važnu utakmicu i nismo mogli ništa jer to nije bila službena utakmica", otkrio je prije nekoliko godina tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić.
San je ipak djelomično ostvario nekoliko mjeseci kasnije. Debitirao je za Hrvatsku i odmah se upisao u strijelce u utakmici protiv Rumunjske krajem prosinca 1990. na riječkoj Kantridi, a protiv Slovenije je nosio i kapetansku vrpcu.
