Finale Coppa Italije, 12. travnja 2000. godine, prva utakmica između Intera i Lazija. U 58. minuti pri vodstvu Lazija 2:1 u igru napokon ulazi onaj kojeg su svi čekali – Ronaldo Luis Nazario de Lima, fenomenalni Brazilac kojem je to bio povratnički nastup nakon operacije koljena pet mjeseci ranije.
Ronaldo je tada s 23 godine već bio ponajbolji igrač svijeta, a činilo se da mu je samo nebo granica. Mnogi će reći – bio je na putu prema statusu najvećeg igrača u povijesti. Nažalost, tog 12. travnja njegov je put nepovratno krenuo u drugom smjeru; nakon samo šest minuta u igri, Ronaldo je u jednom svom karakterističnom biciklu izvrnuo koljeno i ostao ležati uz bolnu grimasu na licu.
Igrači obaju momčadi priskočili su u pomoć, navijači obaju klubova ispratili su ga ovacijama. Ronaldo je bio takva zvijezda da je puno prije društvenih mreža svijet učas obišla vijest o njegovoj stravičnoj ozljedi, kudikamo težoj od onih ranijih.
Sve su krivi Nizozemci?
"Čuda ne postoje. Trebat će mu barem osam mjeseci oporavka prije nego opet zaigra, a čak i tad, ni ja ni nitko drugi ne možemo prognozirati da će uopće opet zaigrati", pesimističan je bio dr. Gerard Saillant, liječnik koji je operirao Ronalda.
Njegov zdravstveni karton nije ulijevao optimizam. Problema s koljenom imao je još u PSV-u kada mu je bilo tek 18 godina. Godinama kasnije, dr. Bernardino Santi, antidopinški koordinator u Brazilskom nogometnom savezu, za sve je optužio upravo Nizozemce.
''Sve je kriv PSV. Davali su mu anaboličke supstance dok je još bio dijete. Rezultat je bila da je njegova muskulatura bila nekompatibilna s kostima", rekao je pozivajući se na razgovore s nizozemskim kolegama. Slične sumnje izrazio je legendarni brazilski nogometaš, ujedno i diplomirani liječnik medicine, Socrates. I njemu je bilo sumnjivo kako je nekoć vrlo mršavi Ronaldo tako brzo ojačao…
Njihove tvrdnje nikad nisu dokazane, ali postale su nezaobilazan dio jedne od najvećih ''što je moglo biti'' priča u povijesti sporta. Ronaldo se na teren vratio u studenom 2001.; iako je i kasnije bio ubojit napadač, nikad nije više bio onaj igrač iz Barcelone i ranih dana u Interu. Njegov čuveni gol protiv Compostele, kada je uzeo loptu na centru i sam sve obavio, najčešće se uzima kao ogledni primjer Ronalda u vrhuncu moći.
I načet ozljedama bio je sjajan
Koliko je bio dobar, najbolje govori podatak da je i krnji, ozljedama ozbiljno načeti Ronaldo vodio Brazil do naslova prvaka svijeta i usput postao zvijezda Reala te osvajač Zlatne lopte 2002. godine. Upravo Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji bilo je njegov veliki povratak i iskupljenje za 1998., kada se zlatom okitila Francuska.
S tog prvenstva pamtimo ga i po neobičnoj frizuri, otočiću kose na prednjem dijelu glave. Zanimljivo, da nije bilo ozljede protiv Lazija, ne bi bilo ni te frizure…
''Bio sam na možda 60 posto svojih mogućnosti. Svi su pričali o mojim problemima s fizičkom spremom, pa sam im odlučio dati drugu temu - svoju frizuru", rekao je.
Iako je ta frizura također ušla u legendu, bilo bi bolje da je nikad nismo morali gledati. Ne zbog stilskih razloga, nego zbog onoga što je prethodilo tome – ozljedi koja nas je uskratila za najbolje godine jedinstvenog igrača…