Nije ovo prvi put da se Osijek bori za ostanak. No, nije ovo vrijeme u kojem se očekivalo da će tako nešto biti moguće, odnosno vjerovalo se da je loša prošla sezona, u kojoj ostanak ipak ni u jednom trenutku nije bio ovako ozbiljno ugrožen, bila iznimka prije povratka na pravi put.
Tri vijesti o kojima se priča
No, nakon 22 kola Bijelo-plavi su posljednja momčad ljestvice, a čini se da bi mogli ostati i bez drugog trenera ove sezone. Zapravo, većina navijača čudi se kako do toga još uvijek nije došlo, a razlog su vjerojatno promjene u strukturi koje su se ovog tjedna dogodile.
Sopić je tu 11 ligaških kola - pomak ne postoji
Teško je ipak pobjeći od dojma da Željko Sopić od momčadi Osijeka nije napravio ništa, odnosno da sve to na terenu izgleda još puno lošije nego što je bilo prije njegova dolaska. Ako se onih sedam utakmica do pauze čak može prokomentirati kao teška situacija u koju je došao, četiri susreta nakon zimskih priprema i šest pojačanja teško je opravdati.
Sopić je tako vodio jednak broj utakmica ove sezone kao Simon Rožman pa nije zgorega usporediti njihov učinak, uz dodatak da je Rožman s razlogom smijenjen jer iz momčadi nije izvukao koliko je mogao te su rezultati zaostajali.
Rožman uz teži raspored bod više i četiri gola više
Što se tiče bodova, Rožman ih je osvojio devet, Sopić osam. Reklo bi se da nije velika razlika, no malo je značajnija kada se pogleda gol-razlika. Rožman je tu bio na 11:15, odnosno nakon četiri prva kola bez postignutog pogotka ipak je došao na prosjek od jednog po utakmici. Kod Sopića je to 7:18.
Jedna je činjenica po Sopića ipak još poraznija. Rožman je od svojih 11 utakmica četiri igrao kod kuće i sedam u gostima. Kod kuće su igrali protiv Dinama, Rijeke, koja samo čudom nije primila barem tri komada, Hajduka te Vukovara, kojeg su demolirali.
Sopić je osam utakmica igrao kod kuće i samo tri u gostima. U prvih pet domaćih utakmica nije uspio redom pobijediti Varaždin, Lokomotivu, Istru, Goricu i Slaven Belupo. U svim mogućim okolnostima bilo kakav Osijek u tih bi pet domaćih utakmica trebao uzeti minimalno 10 ili 11 bodova. Sopić je uzeo četiri, uz poraz od Istre rezultatom 1:5.
Sopićev Osijek jednostavno ne stvara prilike
Dakle, Rožman je zasluženo dobio otkaz, iako je uz jednak broj utakmica kao Sopić te uz neusporedivo teži raspored uzeo bod više i imao čak sedam golova bolju gol-razliku. A ne smijemo zanemariti ni utakmicu protiv Rijeke, koju je Osijek prema šansama morao dobiti, kao ni možda nesretni poraz od Istre u gostima, gdje je Osijek do 60. minute mogao voditi 0:3 ili više pa izgubio utakmicu.
Zapravo, možda neću pogriješiti ako kažem da je Osijek u domaćoj utakmici protiv Rijeke i gostujućoj protiv Istre, gdje je osvojen jedan bod, stvorio više smislenih i pravih prilika nego u cijelom Sopićevu mandatu.
Pa kako je onda Željko Sopić i dalje trener Osijeka?
Doveden da digne samopouzdanje, kad ono...
Uistinu je to pitanje na koje je teško naći odgovor, a sama igra i rezultati nisu njegovi jedini grijesi. Izjave nakon utakmica djeluju demoralizirajuće za momčad, i to onu koju je prije svega trebalo podići na tom polju. Jer Rožmanov Osijek na kraju njegova mandata izgledao je kao razbijena vojska bez morala, koju nije vadilo ni to što su nerijetko na terenu bili dobro postavljeni. Zato je Sopić i doveden, kao trener s reputacijom motivatora, a dobiven je kontraefekt — govor tijela igrača još je gori.
Na kraju, vrijedi spomenuti i posljednju konferenciju za novinare, onu prije Hajduka, na kojoj je praktički zaratio s osječkim sportskim novinarima.
Svi shvaćaju da Osijek dugo, ili čak nikad, na terenu nije izgledao gore, spomenuti domaći niz bez pobjede također je teško ostvariv, a momčad izgleda kao da sama ne vjeruje da može pobijediti ikoga.
Dovoljno da se ponovi pitanje: kako je Željko Sopić i dalje trener Osijeka?
