Sirijska reprezentacija je ostvarila jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti. U susretu treće faze azijskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. su golom u sudačkoj nadoknadi slavili s 1-0 protiv Uzbekistana čime su održali nadu za plasman na prvo Svjetsko prvenstvo u povijesti.
Tri vijesti o kojima se priča
Treću fazu kvalifikacija igra 12 reprezentacija podijeljenih u dvije skupine. Prve dvije momčadi svake skupine idu izravno u Rusiju, dok trećeplasirani razigravaju najprije međusobno, a nakon toga i s predstavnikom CONCACAF zone koja obuhvaća Srednju i Sjevernu Ameriku te Karibe.
Sirija je ovom pobjedom došla na samo bod zaostatka za trećim Uzbekistanom koji je propustio priliku osigurati se na poziciji koja vodi u sljedeću fazu. Gol odluke je djelo Omara Khribina koji je hrabrom „panenkom“ svladao vratara i donio važna tri boda svojoj momčadi.
Rezultat Sirije je nevjerojatan kada se uzmu u obzir uvjeti u kojima igraju. Domaće utakmice igraju u preko 7.000 kilometara udaljenoj Maleziji u koju moraju doći tjedan dana ranije kako bi se prilagodili na vlažnu, tropsku klimu. Sirijskom savezu je bio veliki problem naći domaći teren zbog čega im je prijetila opasnost da uopće ne sudjeluju u kvalifikacijama.
Liga u raspadu, nogometaši igraju za "siću"
Osim sigurnosne situacije, problem su bile i sankcije koje su mnoge države nametnule režimu Bašara al-Asada, ali i tereni koji se ne razlikuju previše od prosječne livade.
Detaljna reportaža BBC-a o nogometu u ratom zahvaćenoj Siriji otkriva koliko je teška situacija vezana uz nogomet i sport općenito. U državi podijeljenoj između raznih frakcija prvenstvo se igra samo u nekoliko većih gradova, najbolji igrači zarađuju tek oko 200 dolara mjesečno, navijači se boje u velikom broju dolaziti na stadione zbog straha od granatiranja, a većina reprezentativaca igra u okolnim državama.
Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da se Sirija ostvaruje dobre rezultate unatoč svim ovim problemima. Igrači su motivirani svojim sunarodnjacima pružiti barem malo sreće u teškim vremenima, a podrška im dolazi sa svih strana.
Nogomet kao utjeha u teškim vremenima
„Sport nema veze s politikom. Moramo ići naprijed, a sport šalje tu poruku koju moramo prenositi. Ako Sirija igra s nekom drugom reprezentacijom, naravno da ću je podržavati svim srcem,“ rekao je BBC-u Issam Al Masri čiju je karijeru rat prekinuo s 18 godina, a danas djecu uči nogometu u izbjegličkom kampu u Jordanu.
„Unatoč svoj boli kojom su okruženi, ljudi još vjeruju i podržavaju nas. Najmanje što možemo napraviti je pružiti im sreću na nekoliko sati, molimo se Bogu da nam pomogne u tome,“ rekao je stoper Omar al Midani.
Sirija sljedeću utakmicu igra protiv Južne Koreje, a eventualna pobjeda bi ih sasvim približila mjestu koje vodi u Rusiju. Prvu utakmicu su na „domaćem“ terenu odigrali 0-0 i pokazali su da se mogu nositi i s jednom od najjačih reprezentacija kontinenta. Do kraja su preostale još četiri utakmice i bit će zanimljivo vidjeti može li Sirija kreirati jedno od najvećih iznenađenja u povijesti kvalifikacija.
