Još jedno kolo preostalo je do kraja regularnog dijela Championshipa, najboljeg i najuzbudljivijeg drugoligaškog nogometnog natjecanja na svijetu.
Tri vijesti o kojima se priča
Većinu sezone sjajni Leicester City uspio se na vrijeme podići iz neočekivane proljetne krize te su osigurali titulu i povratak u Premier ligu, dok će u trećem rangu iduće godine igrati Rotherham i Huddersfield, koji još ima matematičke, ali ni u kom slučaju realne šanse za ostanak.
Za izravan ulazak u Premier ligu bore se još Leeds United i Ipswich Town. Jedan od njih će u kvalifikacije, gdje se još nalaze Southampton i Norwich te West Bromwich Albion ili Hull.
Subota, 13:30, posljednje kolo najluđe lige svijeta
Najveća borba u subotu od 13:30 vodit će se za izbjegavanje 22. mjesta i puta u niži rang, no to nećemo analizirati. Ovo je tekst prije svega o Ipswich Townu, jednoj prekrasnoj nogometnoj priči.
Ipswich Town nekadašnji je engleski velikan. Ujedno i jedina momčad koja je osvojila titulu prvaka u svojoj prvoj sezoni u najvišem rangu uopće. Bilo je to 1962. godine, kad je na klupi sjedio veliki Alf Ramsey, čovjek koji je četiri godine nakon toga reprezentaciju odveo do naslova prvaka svijeta.
Ostala im je to jedina titula, no imali su još jedno veliko razdoblje. 1978. osvojili su FA Cup, dok su u prve dvije sezone osamdesetih godina prošlog stoljeća bili viceprvaci. 1981. osvojili su Kup UEFA-e, što im je do danas ostao posljednji trofej. Nekolicina igrača te generacije nastupilo je u legendarnom filmu Escape to Victory, uz Michaela Cainea, Pelea i Sylvestera Stallonea.
Bila je to momčad koju je vodio još jedan trenerski velikan, Sir Bobby Robson.
Pet sezona Premier lige dosad
Od osnutka Premier lige, proveli su u njoj pet sezona. Prve tri ukupno, krenuvši od sezone 1992./93., a onda i sezonu 2000./01., kad su završili na iznenađujućem petom mjestu i narednu, kad su gledajući na rezultat sezonu ranije još više iznenađujuće ispali.
Nakon rekordnih 17 uzastopnih sezona u Championshipu, 2019. godine ispali su iz njega te su se po prvi put nakon 1957. godine, kad ih je preuzeo Ramsey, našli u trećem rangu engleskog ligaškog nogometa.
Čovjek kojeg danas gledaju kao novog Ramseya zove se Kieren McKenna. Obojica su klub preuzeli u trećoj ligi te su isto tako obojica promociju izborili u svojoj drugoj sezoni na klupi.
Nevjerojatna simbolika između Ramseya i McKenne
Osim toga, obojica su preuzeli Ipswich Town kad su bili stari 35 godina i sedam mjeseci. Nevjerojatna simbolika. Koji McKenna ima priliku ipak još malo popraviti u svoju korist, ako u subotu izbori elitni rang. Njemu bi to uspjelo u prvoj sezoni, Ramsey je u drugom rangu proveo čak četiri.
Tek godinu stariji od njih bio je Robson kad je preuzeo Ipswich, no u ipak nešto boljoj klupskoj situaciji nego navedena dvojica. I veliki Bobby tamo se zadržao punih 13 godina.
Ipak, naravno ovisno o rezultatu u subotu, da McKenna ponovi Ramseyev rezultat u debi sezoni najvišeg ranga, bio bi to najveći šok u povijesti nogometa. Nećemo stoga gledati toliko daleko.
Okrenimo se tom momku iz Sjeverne Irske koji je, unatoč mladoj dobi, već desetljeće i pol potpuno involviran u trenerski posao.
Razlog toga je teška ozljeda koja mu je prekinula karijeru bez da je ikad upisao nastup za seniorsku momčad. A on mu se itekako predviđao, budući da je bio jedan od najvećih talenata mladih momčadi Tottenhama, kluba koji ga također veže uz Ramseya, koji je u sjevernom Londonu ostao igračka ikona.
Trebao je biti veliki igrač, a na kraju će vjerojatno postati veliki trener
Nastupao je za mlade reprezentacije Sjeverne Irske, čak sedam puta za U-21, unatoč tome što je igrao tek za juniore Spursa. U-19 reprezentaciji bio je i kapetan na Europskom prvenstvu. Uistinu mu se predviđala velika karijera.
Nažalost, s 22 godine ju je prekinuo, nakon informacija da mu ozljeda kuka neće dozvoliti ozbiljno bavljenje profesionalnim nogometom.
Odmah se posvetio trenerskom poslu, završio je više obrazovanja te je radio u omladinskim školama mnogih poznatih klubova, a čak je jedno vrijeme proveo u kanadskom Vancouveru.
Prvu pravu priliku dao mu je upravo njegov Tottenham, 2015. godine. Nakon što je nekoliko godina prije toga radio u omladinskom pogonu, dobio je priliku sjesti na klupu U-18 momčadi, a nakon samo jedne sezone javio mu se klub za koji je navijao u djetinjstvu, Manchester United.
Priliku mu dali Spursi, no probio se kroz voljeli United
Tada je napustio Spurse, a s mladim Crvenim vragovima je u prvoj sezoni došao do divizijske titule. Nakon dvije sezone s mladima, u svoj stožer povukao ga je Jose Mourinho te je bio njegov asistent, a nakon toga zadržao je istu funkciju kod Ole Gunnara Solskjaera i Ralfa Rangnicka.
Ipak, njegova ambicija bila je postati glavni trener, a ta prilika pružila mu se u prosincu 2021. godine, kad je došao poziv Ipswicha.
Preuzeo ih je točno na polovici sezone, na 11. mjestu, sa sedam pobjeda te po osam neriješenih utakmica i poraza. Odmah je popravio igru, dobio sedam od prvih deset utakmica na klupi, no previše je bodova izgubljeno u prvom dijelu.
Iako je upisao 11 pobjeda, osam neodlučenih susreta i četiri poraza te ukupno 12 bodova više od svog prethodnika, McKenna je završio tamo gdje je momčad preuzeo, na 11. mjestu.
Suludo ofenzivnim nogometom do promocije u drugi rang
No, već iduće sezone sve se promijenilo. Ipswich je zaigrao nogomet po kojem je danas prepoznatljiv, izuzetno ofenzivno postavljen te vrlo efikasan te su kroz cijelu sezonu igrali sjajno i završili na drugom mjestu League One natjecanja, sa 28 pobjeda, 14 neodlučenih susreta i tek četiri poraza, uz strašnu gol razliku 101:35. +66, za čak 31 pogodak imali su bolju gol razliku od prvaka lige, Plymoutha.
Ulaskom u Championship, glavna očekivanja bila su vezana uz stabilizaciju kluba u sredini ljestvici. Očekivalo se i kako će Ipswich morati prilagoditi svoj stil igre natjecanju gdje se ipak susreću s kvalitetnijim momčadima.
No, tako nešto nije bilo u planu Kierana McKenne. Ipswich je nastavio igrati ofenzivan nogomet. Mnogi bi rekli ludo ofenzivan, jer njegova momčadi se ne povlači čak niti kad u završnici susreta ima vodstvo.
Naravno, koštalo ih je to više puta. Čak devet od 14 neodlučenih susreta u League One ostvarili su u utakmicama gdje su vodili, od toga tri puta s dva pogotka razlike, a nekoliko puta su dva boda gubili primanjem gola u sudačkoj nadoknadi.
No, McKenna je ostajao vjeran svojoj ofenzivnoj filozofiji nogometa.
U Championshipu nastavio isto: Napad, napad i još malo napada
Ništa se nije promijenilo u Championshipu. Nakon 16 kola Ipswich se izdvojio na vrhu ljestvice zajedno s Leicesterom, kojeg se tamo zapravo očekivalo vidjeti. 39 bodova, koji su došli iz 12 pobjeda, tri neodlučena susreta i tek jednog poraza, uz gol razliku 36:21. Na prvih 16 utakmica Ipswicha u prosjeku je padalo 4.5 gola po utakmici, a oni njih nisu gubili.
Bili su tamo nakon 21 kola, a onda se dogodio po mnogima očekivani pad. Pet kola bez pobjede te četiri boda od ukupno 15, Leeds i Southampton ponovno su bili u igri za drugo mjesto.
10. veljače, 15 utakmica prije kraja sezone, Ipswich se na ljestvici našao ispod dvije momčadi spomenute u prošlom odlomku. I činilo se da se "farmerski" san u Premier ligi ipak polako gasi.
No, ne za momčad Kierana McKenne. Krenuvši na Valentinovo, pobijedili su osam od idućih devet utakmica i šest utakmica prije kraja regularnog dijela sezone bili su bod ispred Leedsa, koji je također igrao nevjerojatno dobro te u sjajnoj seriji.
I onda razdoblje kao da niti jedni ne žele u višu ligu. Ipswich u tri susreta tek dva boda, Leeds u četiri utakmice jedan više. No, 26. travnja Leeds uvjerljivo gubi 4:0 kod QPR-a i Ipswich ima meč loptu ispred sebe.
Bod manje i dvije utakmice manje. Sve je jasno, treba im pet bodova iz ta tri susreta. Uslijedilo je gostovanje kod Hulla. Tri puta su vodili, sva tri puta prosuli vodstvo. 3:3, tek bod te možda napokon žal McKenne što nije barem na jednu završnicu utakmice promijenio svoju ofenzivnu filozofiju.
Suze u Coventryju, san se gotovo ispunio
No, onda je došlo ono što su čekali. Teška utakmica kod Coventryja, još povrijeđenog od nesretnog poraza u polufinalu FA Cupa i napokon pobjeda 1:2. I tu su propustili jedno vodstvo, na kraju grizli nokte dok su imali drugo te izdržali.
Za Premier ligu treba im bod protiv utopljenika, na svom Portman Parku, terenu gdje su ove sezone upisali 15 pobjeda, šest neodlučenih susreta i tek jedan poraz. Zabili su na svom terenu 57 golova, što je 2.6 po susretu.
Zašto će ulazak ovog kluba iz Suffolka, poljoprivredno bogate engleske pokrajine, gdje je Ipswich jedini grad s preko sto tisuća stanovnika, biti tako velika stvar za nogomet i sve koji ga vole, zašto će biti pobjeda nogometa i onoga zašto ga volimo?
Promocija Ipswicha bit će pobjeda nogometa kakav svi žele gledati
Nije to zbog toga što je Ipswich oduvijek jedan simpatičan klub, tu se misli prije svega na ovu generaciju. I čovjeka koji je dvije godine nije odustajao od svoje filozofije.
Ipswich igra nogomet kakav uglavnom svi vole. Taktički vrlo razgranat, no uglavnom u ofenzivnom smislu. Niti blizu onome gdje se cilj obraniti, a nešto već s druge strane ubaciti. Nogomet Kierana McKenne je vrlo jednostavan za objasniti. Tj. njegova filozofija. Ona je takva da je u nogometu potrebno postići više pogodaka nego što je to sposoban njihov protivnik.
Upravo takva filozofija im je dovela veliki broj novih navijača, onih koji jednostavno ne mogu vjerovati da u današnjem nogometu postoji trener koji baš svaku utakmicu igra na gol više. I tako je posložio svoju momčad.
Ipswich je zabio najviše golova u ligi, drugi su po upućenim udarcima te četvrti po stvorenim velikim prilikama. Igraju s jako puno rizika, čemu svjedoči podatak da su tek osma momčad lige po posjedu i 11. po postotku kompletiranih dodavanja, koji je u protivničkoj polovici još niži. No, to samo dokazuje da imaju jako puno pokušaja pasom probiti posljednju liniju, uz dodatak da su zbog svog presinga sposobni u slučaju neuspjeha brzo vratiti posjed.
Puno rizika, još više presinga te udaraca na gol
Isto tako, igra im se svodi upravo na spomenute pasove, budući da po broju uspješnih driblinga također nisu u vrhu. Zapravo, tek su 17. od 24 momčadi, sa 6.7 driblinga po susretu. Ali, zato su momčad s najviše pogodaka postignutih iz izravne asistencije.
Tu je puno toga djelo 24-godišnjeg lijevog beka Leifa Davisa, koji se pokazao kao glavni igrač ove momčad. On je u 42 utakmice upisao za svoju poziciju praktično nevjerojatnu 21 asistenciju po statistici Transfermarkta, gdje se broje i dodavanja koja je putem netko skrenuo (18 po statistici Sofascorea).
Prije sezone potrošili su na pojačanja manje od pet milijuna eura, a sad im se otvara prilika u kojoj bi im sjela ogromna svota kojom bi mogli dodatno podići kvalitetu momčadi.
Ako u tome uspiju, morat će se svakako pojačati jer sa 16. najvrjednijom momčadi Championshipa je možda moguće biti drugi u toj ligi, ali u najjačoj ligi svijeta ipak teško. Momčad Ipswicha prema Transfermarktu vrijedi 50 milijuna eura, a gotovo da svaki premierligaš ima samo jednog igrača koji je procijenjen na toliko.
Ipak, McKenna je dosad dokazao kako zna postaviti momčad, ali i kako zna pogoditi s dovođenjem igrača kakvi mu trebaju. Ako dobije priliku raspolagati s većim novcem, mogao bi to odraditi još bolje.
No, prvo treba odraditi to posljednje kolo, na način od kakvog nije odustao dvije godine. Ofenzivno, napadački, atraktivno. I kao što je navedeno, ponekad uistinu ludo ofenzivno, no to očito pali u Championshipu. I palilo je u League One.
Jedva čekamo vidjeti je li tako što moguće i u Premier ligi. Izborite ju!
