Rijeka je odigrala nekoliko važnih europskih utakmica u eri trofejnog predsjednika Damira Miškovića i trenera Matjaža Keka. Ukupna pobjeda nad Stuttgartom u kvalifikacijama za Europsku ligu 2013/14. smatra se prijelomnom za kasniji uzlet kluba s Rujevice i sve što Rijeka danas predstavlja u hrvatskom nogometu. Gol Gorana Mujanovića u sudačkoj nadoknadi na Mercedes-Benz Areni ostat će upisan kao jedan od najvažnijih u klupskoj povijesti.
Tri vijesti o kojima se priča
Rijeka je dvije godine zaredom igrala Europsku ligu i odmjerila snage s velikim klubovima poput Feyenoorda, bivšeg europskog prvaka, Seville, višestrukog osvajača Europske lige, Betisa, Lyona ili Standarda, ove je sezone u kvalifikacijama za Ligu prvaka igrala s grčkim gigantom Olympiakosom, ali Milan je ipak neka druga dimenzija.
Ako uzmemo u obzir veličinu kluba s kojim se sastaje, to je po mnogim parametrima jedna do najvećih utakmica u povijesti Rijeke, odmah uz bok već opjevanim okršajima s Juventusom i Real Madridom.
Rijekino proljeće u Europi
Rijeka je pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića prvi i za sada jedini put dočekala proljeće u Europi. Bilo je to u sezoni 1979./80., kada je Juventus zaustavio Rijeku u četvrtfinalu Kupa kupova. Talijansku momčad prepunu slavnih imena vodio je čuveni trener Giovanni Trapattoni.
U prvoj utakmici na Kantridi bilo je 0:0, a u torinskom uzvratu Stara dama je slavila 2:0 golovima Franca Causija i Roberta Bettege. Na Comunaleu se okupilo 55 000 tisuća gledatelja, a Rijeka je istrčala u sljedećoj postavi: Mauro Ravnić, Miroslav Šugar (Adriano Fegic 86.), Milan Ružić, Nenad Milenković, Sergio Makin, Srećko Juričić, Ive Jerolimov, Miloš Hrstić, Željko Mijač, Milan Radović, Dušan Lukić (Edmond Tomić 25.).
Trapattoni je na travnjak poslao momčad sastavljenu od talijanskih reprezentativaca koji su dvije godine kasnije osvojili naslov svjetskog prvaka u Španjolskoj. Zastrašujuća postava Juventusa: Dino Zoff, Gaetano Scirea, Claudio Gentile, Antonio Cabrini, Sergio Brio, Marco Tardelli, Domenico Marocchino, Giuseppe Furino, Pietro Virdis (Cesare Prandelli 65.), Franco Causio, Roberto Bettega.
Rijeka je sredinom 80-ih sastavila možda i najmoćniju momčad svoje povijesti. U sezoni 1983./84. bila je najbliže tituli prvaka Jugoslavije. Zaostala je za prvakom Crvenom zvezdom samo dva boda, jednako kao i Partizan i Željezničar. Rijeka je izborila svoj prvi nastup u Kupu UEFA-a, gdje je ostvarila najveću pobjedu u svojoj povijesti.
Pobjeda Reala
U prvom kolu pregazila je jedan od španjolskih Reala, onaj iz Valladolida, a u drugom kolu na noge joj je stigao najveći i najslavniji kraljevski klub, madridski Real. U prvoj utakmici na Kantridi natiskalo se preko 20 000 ljudi, neki izvještaji kažu čak 26 000. Dvama golovima Fegica i jednim Matrljana Rijeka je s 3:1 srušila slavni Real, najveći i najtrofejniji klub Europe.
S jedne strane Miguel Angel, Chendo, Uli Stielike, Alfonso Fraile, Camacho, Isidoro, Sanchis, Gallego (Martín Vázquez od 64.), Juan Lozano, Pineda (Díaz od 74.) i Butragueño, a s druge: Mauro Ravnić, Malbaša (Milenković od 64.), Tičić, Juričić, Hrstić, Sredojević, Gračan (Radmanović od 17.), Fegic, Stevanović, Matrljan i Damir Desnica. Treneri Josip Skoblar i Amancio.
Uslijedio je uzvrat u Madridu i jedna od najsramotnijih epizoda Reala, a njih nije bilo malo u povijesti madridskog velikana. Rijeka je na poluvremenu držala „nulu“, a onda je u drugom poluvremenu krenuo „masakr motornom pilom“ u režiji belgijskog suca Schoetersa. Jedanaesterac za Real i čak tri isključenja Rijekinih igrača.
U rubrici „vjerovali ili ne“ ostalo je zapisano da je Belgijac isključio gluhonijemog Desnicu zbog „neposlušnog“ kretanja nakon što je dosudio zaleđe. Europski tisak brujao je o neviđenoj sramoti, ali ujeo vuk magare. Real je pobijedio 3:0 i naposljetku je osvojio Kup UEFA-e. Trofej se piše, a „oružane pljačke“ u stilu najbrutalnijih vesterna malo se još tko sjeća u Španjolskoj i Europi.
Daske San Sira
Ta je Rijeka izbacila tada mladog i silno talentiranog igrača, zlatnog dečka Kantride kojem je predviđana velika karijera. Riječ je o Nenadu Gračanu, „Doktoru s Kantride“, doista briljantnom igraču kojem su po svim prognozama trebala pripasti svjetla velikih pozornica, ali nije kome je rečeno, već kome je suđeno.
Gračan je kasnije prešao u Hajduk, no ozljede su ga spriječile da napravi puno veću karijeru. Rijeka već dugo nije izbacila iz svojeg inkubatora igrača za prvu momčad, a kamoli igrača koji se može usporediti s Gračanom. Današnja Rijeka nema igrača kalibra jednog Gračana, ni blizu, nema ga ni cijela hrvatska liga, a možda ni današnja momčad Milana. No, Rijeka ima nekoliko zanimljivih imena koji bi mogli napraviti lijepu inozemnu karijeru.
Veliku šansu za vječnu slavu imaju večeras na jednoj od najslavnijih nogometnih pozornica. Ako Kekovi puleni odigraju utakmicu za pamćenje na daskama San Sira ili ako hoćete Meazze, vrata Europe bit će im širom otvorena. Eventualnim pozitivnim ishodom, što bi svakako bio i remi, Rijeka bi vratila optimizam da može do drugog mjesta u skupini. U svakom slučaju bio bi to snažan poticaj za nastavak natjecanja.
