Podržite svoj lokalni nogometni klub - već je pomalo klišejizirana fraza koju kao poštapalicu ponavljaju brojni navijači koji su "razočarani u moderni nogomet", ali u kolijevci tog sporta taj je izraz ispravno iskorišten.
Tri vijesti o kojima se priča
Mnogi na Otoku, jasno, svoju odanost raspoređuju među petoricom premierligaških velikana, no oni koji žive izvan velikih gradova odani su svojim lokalnim nogometnim kolektivima. Imaju i zbog čega biti jer je niželigaški nogomet u Engleskoj na sasvim drugoj razini.
Klubovi koji su na trećoj, četvrtoj, petoj, pa čak i na nižim razinama imaju odane navijačke vojske, koje pohode sve domaće utakmice, putuju na gostovanja, kupuju godišnje ulaznice i nove verzije dresova svake godine.
Upravo taj odnos prema nižim ligama čini engleski nogomet onim što jest, a kad zagrebete ispod glamura Premier lige, naići ćete na klubove s bogatom poviješću i pričama kakve ćete rijetko naići tražite li među elitom.
Blizu su Liverpoola i Manchestera, ali svi u selu navijaju za trećeligaša
Jedan takav je Shrewsbury Town FC, trećeligaški klub iz središnje Engleske, mjesta od oko 80 tisuća stanovnika kojih sat vremena vožnje od Manchestera i otprilike sat i pol od Liverpoola.
Pomislit ćete kako u tom ''engleskom selu'' nogometni obožavatelji svoju odanost dijele između dva mančesterska giganta ili velikog Liverpoola, ali ne i umirovljenici Ben i Jill koje smo zatekli na ulazu na stadion Montgomery Walters Meadow.
"Baš smo došli po godišnje ulaznice za Shrewsbury", ispalio je odmah simpatični Ben.
"A Manchester, Liverpool ništa?" upitao sam ga.
"Ma kakvi, podupirem svoj lokalni klub. Velikani me ne zanimaju", odmahuje rukom, a njegova supruga, koja je zbog njega drukerica The Shrewsa, potvrdno kima glavom u pozadini.
"Navijač sam od 1961. godine, tada sam kupio svoju prvu godišnju ulaznicu. Jill je stigla za mnom nekoliko godina kasnije, kad smo se vjenčali. Ne propuštamo nijednu utakmicu svojeg kluba, bilo da igraju u League One ili u kupovima."
Ako mi se posreći, mogu gledati Liverpool za 10 funti
"Košta me 240 funti, oko 270 eura. Za taj novac mogu pogledati samo u ligi 23 utakmice. To je nešto više od 10-ak funti po utakmici. Pokušajte za tu lovu ući na Old Trafford", smije se simpatični Ben.
"Odlično je što s godišnjom ulaznicom imam pravo prvoizbora sjedala, pa ako izvučemo Liverpool, primjerice, mogu gledati Salaha i društvo iz prvog reda za samo 10-ak funti", podvlači.
I nije jedini, godišnje oko tri tisuće lokalaca kupi godišnju kartu, što je jako dobar broj s obzirom na to da njihov stadion prima tek nešto više od 10.000 navijača. Izgrađen je 2007., kad je zamijenio legendarni Gay Meadow, stadion koji je bio dom The Shrewsa od 1910. godine.
Sigurno stajanje i kraljevska mjesta
Ovaj doista lijepi stadion na svojim je tribinama pažljivo uklopio klupsku povijest, a njegove tribine imaju nekoliko posebnih sektora. Najposebniji je svakako dio tribine na kojoj su najžešći domaći navijači. Jedan njezin dio zatvoren je za stajanje, međutim ne nalazi se pri dnu tribine kao što je to nekoć bio običaj, nego na njezinu vrhu.
"Stavili smo taj stajaći sektor jer smo željeli popraviti atmosferu na domaćim utakmicama, ali i zato što je Shrewsbury Town bio prvi engleski klub koji je uveo sigurno stajanje. Napravili smo ih 2018. godine, prvi u Engleskoj i Walesu, prije nas napravio ih je jedino Celtic", priča nam klupska djelatnica Sid.
Simpatična gospođa radi u fan shopu, kao stadionski vodič, radi i u marketingu i prodaji. Katica za sve u klubu je više od četvrt stoljeća i ljubazno se ponudila pokazati nam svoj klub.
"Naše tribine nisu posebne samo zbog sigurnog stajanja, imamo i 'kraljevska sjedala', kako ih zovemo mi u klubu. Riječ je o dva izdvojena sjedala koja su smještena na najboljem mjestu na stadionu. Grijana su i dobijete deku kad sjedite na njima, ali ona nisu za svakoga. Tu smo akciju pokrenuli u suradnji s našim navijačima. Oni delegiraju i biraju ljude koji će biti klupski gosti i sjediti na tim mjestima", započinje Sid, 55-godišnja Irkinja koja u središnjoj Engleskoj živi više od tri desetljeća.
"Uveli smo ovaj model nedavno, nakon početka pandemije COVID-19, i uglavnom na njima sjede naše medicinske sestre, liječničko osoblje i ostali pripadnici hitnih službi, koji su proteklih godina proživjeli teško razdoblje. Ovo je naš način da im kažemo hvala", priča Sid.
Wheelie Blues
Nekoliko desetaka metara udesno još je jedan posebni sektor. Rezerviran je za navijače s invaliditetom. Oni na ostalim stadionima obično utakmice gledaju uz travnjak, ali Shrewsburyjevi navijači željeli su komad tribine.
"Taj je dio uređen u dogovoru s njihovim predstavnicima, željeli su biti na vrhu stadiona, a ne uz travnjak jer žele gledati nogomet. Čak imaju i svoju 'krpu', transparent koji označava njihov dio tribine i na kojem je ispisano ime njihove navijačke udruge 'Wheelie Blues'."
To bi u slobodnom prijevodu značilo "Plavi na kotačima".
"Tako su se sami nazvali, duhovita su gomila", nasmijala se simpatična Sid i rukom povukla po zidu na kojem su iscrtani svi klupski grbovi tijekom povijesti te se zaustavila kod jednog.
"Ovaj je grb najvažniji, nosili smo ga do 2007. godine, kad smo se preselili na ovaj stadion. Zato je duboko u srcu naših navijača i mnogi se slažu kako im je najdraža verzija našeg grba", dodala je pa zastala pokraj natpisa na kojem je ispisan jedan od klupskih nadimaka.
Francuzi ih ne podnose
Uz nadimak "The Shrews", klub je poznat i kao "The Town". Imaju i treći nadimak, ali njega ne izgovaraju kad su u posjetu Francuzi.
"Poslovali smo s državama na svim stranama svijeta, nisam slala naše proizvode jedino na Antarktiku, ali pingvinima je ionako teško prodavati nogometne dresove. Imamo jednu majicu na kojoj je jedan od naših nadimaka, na njemu piše 'Salop' i Francuzi bježe od nje kad je ugledaju na policama."
"Tako inače zovu klub jer je to nadimak okruga Shropshire i skraćenica je od latinskog izraza Floreat Salopia, što znači "Neka Shropshire procvjeta" jer je naš okrug poznat po uzgoju cvijeća. Na francuskom jeziku ima sasvim drugačije značenje i koristi se kad želite nekoga uvrijediti", smije se Sid i na rastanku nas predaje u ruke još jednom legendarnom klupskom djelatniku, koji nas je obećao vratiti u centar grada kako se ne bismo izgubili.
"U klubu sam već skoro 20 godina, otkad sam se doselio u Shrewsbury. Radim kao trener naše momčadi hendikepiranih, klupska maskota i na uređenju terena, ali tu sam i kad treba nešto brzo popraviti", priča nam Alex, koji je prije nego što se zaposlio često dolazio na utakmice.
Najveći rival je Port Vale
"Najveći rival nam je Port Vale, oni uvijek putuju s barem tisuću navijača i bude odlična atmosfera. Tučnjave izbijaju rijetko jer okrug puše i na hladno zbog incidenta koji je izbio prije nekoliko godina. Nije čak bila riječ ni o nogometu, nego o MMA-u", priča pa nastavlja.
"Borio se jedan momak iz Stoke-on-Trenta i s njim su došli huligani Port Valea, izbio je potpuni kaos i otad je okrug zabranio MMA priredbe u gradu te pojačao osiguranje na nogometnim utakmicama kad igraju Shrewsbury Town i Port Vale", kaže Alex pa podvlači.
"Problemi s huliganima vjerojatno su sastavni dio nogometa danas. Imaju ga mnogi klubovi, ne samo mi, danas je takva navijačka strast uobičajena."
Jest, Alex, ali na najvišoj razini, i to u klubovima koji imaju vojske navijača. Ne u trećoj ligi, na toj razini to je uobičajeno jedino u Engleskoj.
