Borussia M'gladbach dugo je bila u krizi, no posljednjih godina polako se vraća na veliku scenu. 70-ih je uz Bayern bila najveća sila Bundeslige. Harala je i u Europi, postavlja nove trendove, bila je jedan od pionira totalnog nogometa. Nije baš izgledno da će Marco Rose biti njezin novi Hennes Weisweiler, ali činjenica je da družina iz M'gladbacha naočigled raste i napreduju.
Real je 70-ih začeo veliko suparništvo s Bayernom, koje je ostalo do današnjih dana, ali tada je veliki rival bila i Borussia. Real i Borussia M'gladbach samo dvaput su igrali u europskim kupovima, ali oba dvoboja ušla su u legendu. I u oba je slavio Real, s puno kontroverzi, posebice u prvom ogledu. Naravno, riječ je o suđenju. U četvrtfinalu Kupa prvaka 1976. u M'gladbachu je bilo je 2:2, a u Madridu 1:1. Bio je to pravi rat.
Borussiji su poništena dva gola na krcatom Bernabeuu (prihod je bio rekordan), a da je malo kome na stadionu bilo jasno zbog čega. Prvi zbog navodnog zaleđa, a drugi zbog još još navodnijeg igranja rukom. Ruku nitko nije vidio osim suca. Puno govori da navijači Reala uopće nisu protestirali. Kada su suci poništavali golove, zavladao bi žamor, pa čuđenje, a čuo se i smijeh s tribina.
Pobješnjeli igrači Borussije držali su glavnog suca Van der Korfa stiješnjenog u krugu. Kažu da se u tunelu svašta događalo.
„Koji je igrač igrao rukom?“ pitali su njemački novinari nakon utakmice glavnog suca.
Odgovor je ušao u nogometne almanahe.
„Ne znam, ali bila je ruka, to mi je signalizirao pomoćni sudac.“
Taj pomoćni sudac nikad se nije oglasio, šutio je kao zaliven. Nijemci su poludjeli, tutnjalo je i grmjelo nakon utakmice, pisalo se i govorilo o bezočnoj krađi.
„Nismo izgubili od Reala, nego od sudaca“, izjavio je potpredsjednik Borussije M'gladbach.
Zanimljivo je da je to bila prva utakmica na koju je došao Juan Carlos u ulozi kralja. Uz njega je sjedio i prvi demokratski izabrani premijer Druge Republike Adolfo Suárez, inače vojvoda i do tada desna ruka diktatora Francisca Franca i vodeći sekretar Falange. Možda su suci bili impresionirani nazočnošću okrunjenih glava na tribinama, a možda su u svlačionici slučajno našli darove, kako se to već tih godina radilo. Madriđani su bili za to eksperti. Pitajte nekadašnje igrače Rijeke.
Madrid se crvenio od srama, svima je bilo jasno kako je Real prošao. Popularni madridski karikaturist Forges izjavio je kako je sudac izgledao poput našminkanog predsjednika Reala. Tada je to još uvijek bio veliki, najveći Santiago Bernabeu.
Podjednako je slavan okršaj Reala i Borussije u osmini Kupa Uefe 1985. Borussia je zdrobila Real u prvoj utakmici 5:1, no Kraljevi su u uzvratu izveli povijesni preokret pobijedivši 4:0. Valdano i Santillana bili su junaci, zabili su svaki po dva gola. Kada je Santillana postigao četvrti gol u 88. minuti, Bernabeu je eksplodirao. Juanitovo slavlje otišlo je legendu, zacementiralo mu je status nedodirljive ikone Kraljevskog kluba. Real je na kraju osvojio trofej.
