S osvajanjem Svjetskog prvenstva Lionel Messi zaokružio je svoju karijeru. Mundijal u Katru bio je šlag na bogatu tortu. No izgleda da Argentinac neće tako brzo u mirovinu.
Tri vijesti o kojima se priča
Sutra bi se možda mogao pojaviti na travnjaku prvi put nakon osvajanja "svetoga grala" nogometa. PSG dočekuje Angers u 18. kolu francuske lige. Međutim, to je Parižanima u drugom planu.
U prvom je očekivano produljenje ugovora za još jednu ili dvije godine, koje bi se trebalo dogoditi u bliskoj budućnosti. Kako su pisali francuski i španjolski mediji, Messijev otac i menadžer Jorge posjetio je Pariz prije početka Svjetskog prvenstva. Navodno je s katarskim vlasnicima dogovorio produljenje. Sada se očekuje da za koji dan opet posjeti Pariz i formalizira dogovor.
Messi produljuje ugovor s PSG-om
Messijev trenutačni ugovor istječe na kraju sezone, a Parižani uvjeravaju da će im na stol baciti ponudu koju je nemoguće odbiti. Bit će to faraonski ugovor. Podrazumijeva se da Messi može očekivati povećanje plaće. Najbitnije je da želi nastaviti igrati u PSG-u. U Parizu je sretan, obitelj mu se već prilagodila na sredinu. Nije bilo toliko teško, Grad Svjetlosti nudi bezbrojne mogućnosti.
I Parižani su presretni što u svojim redovima imaju kapetana novog svjetskog prvaka, Argentine, iako je u finalu slavio protiv Francuske, matične zemlje pariške momčadi. Tako i tako sve ostaje u PSG-u, i zlato (Messi) i srebro (Mbappe).
PSG već trlja ruke. Novi Messijev ugovor značit će ogroman izdatak, ali će donijeti i veliku korist. Messi je dosad u PSG-u zarađivao 30 milijuna neto godišnje. Iako ima 35 godina, može očekivati povišicu.
Parižani žele Messijev status svjetskoga kralja učiniti još profitabilnijim i to dobro kapitalizirati. Prije svega prihodima, ali i imidžom. Ideja je PSG-a da cijelom svijetu poruči kako će se Messi umiroviti u Parizu. Na taj će način smanjiti Messijevu dugogodišnju identifikaciju s Barcelonom.
Leo odlazi u mirovinu u Parizu!
Leo odlazi u mirovinu u Parizu! To je slogan kojim PSG želi pokoriti tržišta, povećati zaradu i učvrstiti status velikoga kluba. Prema pisanju argentinskog El Economista, otkako je Messi stigao u PSG, prihodi pariškoga kluba porasli su za oko 700 milijuna eura, i to samo u prvoj godini, a PSG nije osvojio Ligu prvaka. PSG je Messijevim dolaskom privukao deset novih sponzora.
Efekt je bio financijsko povećanje sponzorskih ugovora. Ugovori između tri i pet milijuna porasli su na između pet i osam milijuna eura. Neki od tih sponzora su svjetski brandovi kao što su: Dior, Gorillas, Crypto.com, PlayBetR, GOAT, Snart Good Thins, Volt, Big Cola, Sports Water i Autohero.
Messijevim dolaskom PSG je osjetno povećao prodaju dresova. U prvoj godini Messijeva ugovora prodao je ukupno više od milijun dresova, s cijenom između 90 i 160 eura po komadu, više od 60 % njih s imenom argentinske zvijezde.
Potražnja je rasla između 30 % i 40 %. Sponzorskim ugovorom s Nikeom PSG puni blagajnu s oko 75 milijuna eura godišnje. Ugovor je potpisan do 2032. godine. Naravno da se PSG nada da će povećati te rezultate ako Messi stavi potpis na produljenje ugovora, iako je jasno da potražnja za dresovima obično opada nakon prve godine.
PR stroj radi punom parom
Naravno da Messi puno znači PSG-u u igračkom i marketinškom smislu. Tu nema zbora. No kada je riječ o zaradama i troškovima, ipak sve uvijek treba uzeti s rezervom. Klubovi koji dovedu velike zvijezde uvijek se trude opravdati velike izdatke prema javnosti i svojim navijačima tako što će proširiti priču kako su znatno povećali zaradu njihovim dolaskom. Špranca je uvijek ista.
Tada upregnu uštimani PR stroj, koji se sve u šesnaest raspiše o poslovnim uspjesima. Sjetite se samo kako je Juventus predstavio dolazak Cristiana Ronalda. Praktički sve izdatke pokrivaju povećanom zaradom, a naposljetku su ga se brže-bolje riješili jer su zaronili u financijske dubioze. Da je to sve baš tako, tko bi uopće prodavao Messija ili Ronalda!?
Zašto bi se Real, Barca, Manchester United ili Juventus, klubovi koji su po veličini i snazi brenda ipak daleko iznad PSG-a, dakle, mogu računati na veće sponzorske ugovore, rješavali koke koja liježe zlatna jaja i pokriva sve troškove?
Znamo da je Barca zamalo financijski krahirala i još uvijek je pod teretom dugogodišnje loše poslovne politike. Jedan od najvećih utega Kataloncima bila je ogromna Messijeva plaća, a prije toga i Neymarova. Nijedan više nije u Barceloni, Neymar već odavno.
Napuhavanje proračuna
Kada neki mediji pišu o zaradi od prodaje dresova, zlobnici će reći u naručenim tekstovima, rijetko ćete pročitati da klubovi dobivaju samo postotak na svaki prodani dres. Nisu proizvođači opreme tako ludi da na godišnjoj razini sponzoriraju velike klubove sa stotinjak milijuna eura i još im prepuste glavninu zarade od prodaje dresova. Davno bi propali da je tako. Iznosi se kreću između 10 i 20 posto.
Ako Messi ima neto plaću 30 milijuna eura godišnje, to klub stoji oko 60 milijuna u bruto iznosu, a gdje su još premije i bonusi... Samo u pariškom klubu znaju koliko točno vrate u škrabicu od realnih sponzorskih ugovora, a koliko moraju posegnuti u vlastiti petrodolarski džep kako bi napuhali proračun i pokrili izdatke.
Tužakanje konkurenata, prečesto i licemjerno, o nelojalnoj konkurenciji, priče o kršenju financijskog fair-playa i dosadašnje UEFA-ine kazne s time su usko povezane, jednako kao i političko-ekonomska situacija u najvećim europskim zemljama, koja je dopustila ulazak američkog, arapskog, kineskog, ruskog i inog kapitala u njihove lige. Najveći klubovi dugo su žmirili na pumpanje proračuna novih divova. Ne treba biti odveć promućuran da bi se zaključilo kako su od toga svi imali i imaju itekakve koristi.
