Rijeka je nakon velike drame ispala od Ludogoreca u Razgradu. Dogurala je do produžetka, ali s dvama igračima manje ipak nije mogla.
Tri vijesti o kojima se priča
Utakmica nas je donekle podsjetila na onaj čuveni Rijekin uzvrat na Santiago Bernabeuu u drugom kolu Kupa UEFA-e 1984. Bila je to velika nepravda, suci su tada drastično oštetili Rijeku, isključili su joj tri igrača i praktički darovali Realu prolaz dalje.
Madriđani su uz sramotan sudački vjetar u leđa iskoristili šansu i naposljetku pobijedili 3:0 te tako nadoknadili poraz od 3:1 s Kantride. U Razgradu nije bila na djelu slična pljačka, ali može se diskutirati o nekim sudačkim odlukama, posebice o jedanaestercu nakon igranja rukom Stjepana Radeljića i izravnom crvenom kartonu Tonija Fruka u završnici prvih 90 minuta.
Nije baš bila pljačka u Madridu
Glavni sudac John Beaton u objema je situacijama reagirao nakon poziva iz VAR sobe. Oko "pravila ruke" napisani su već feljtoni i bit će zanimljivo vidjeti kako će situaciju prokomentirati sudački eksperti. Dakle, VAR je pozvao glavnog suca i on je prosudio da je to penal. Čovjek bi rekao da je onda sve čisto, ali tu više nitko ne može biti siguran što je penal, a što nije.
Radeljić jest igrao rukom, koja nije bila uz tijelo, ali posve je očito da nije bilo nikakve namjere i da ga je lopta zapravo pogodila u ruku koja je bila u prirodnom položaju jer igrač koji ide u blok i nema gdje drugdje staviti ruku. Očito je presudilo to što su suci dobili naputke da sude penale ako je udarac prema vratima. Slučaj Cucurella dosta toga je promijenio. Možda suci imaju argumente, ali ipak ostaje dvojba. Da je bio izravan šut na vrata, to bi bilo OK, ali lopta se na čudan način odbila, i to tako da je Radeljić uopće nije vidio, a kamoli da je bilo namjere.
Kod druge najspornije situacije sudac je isprva pokazao Fruku žuti karton, no opet je uslijedio poziv iz VAR sobe i Škot je preinačio odluku u izravni crveni karton. E, sad, ne može se reći da nije bilo elemenata za izravni crveni, Fruk je startao sleđa suparniku, doista je imao namjeru rušenja suparničkog igrača i nesportski je reagirao. Prvom, pa i drugom nogom išao je saplesti suparnika. Očito je to "mahanje" nogama presudilo da se VAR uključi.
Suci su možda bili prestrogi
Možda je kazna ipak prestroga, posebice jer je Rijeci već isključen Gabriel Rukavina, koji je potpuno nesmotrenim startom pokrenu lavinu negativnih događanja. Rijeka se hrabro držala i s dvojicom igrača manje, izdržala je sve nalete Bugara u prvom dijelu produžetka i izgledalo je da bi možda mogla izdržati do kraja, no Ludogorec je postigao slučajan gol na početku drugog i bilo je jasno da povratka više nema.
A sve je izgledalo obećavajuće kada je Amer Gojak izjednačio u 71. minuti. Bila je to injekcija optimizma nakon uglavnom suzdržane igre hrvatskog prvaka tijekom cijele utakmice. Bugari su nekoliko minuta djelovali izgubljeno i Rijeka je u tim trenucima imala šansu potpuno preokrenuti utakmicu, no Rukavina je izravnim crvenim kartonom sve bacio niz rijeku.
Rijeka nije imala previše sreće, ali mora se isto tako reći da je odigrala u obranaškom stilu obje utakmice. Postavila se i na Rujevici i u Razgradu kao da igra s Realom, krajnje oprezno i defenzivno, bez namjere da od prve minute pokuša pobijediti. Ludogorec ne da nije Real, nego je daleko od nekadašnje kvalitete.
Ziheraški pristup Rijeke
Trenutačna mu momčad djeluje prilično skromno i jalovo, ali Rijeka se opet postavila obranaški, kao da joj je namjera bila izvući dva remija i odvesti ogled do jedanaesteraca. Čak i kada je Ludogorec poveo, Rijeka je opet kočila, a Radomir Đalović opet je oklijevao s uvođenjem napadača. Malo ofenzivnije počelo se igrati kada se više nije imalo što čekati i to je odmah donijelo ploda.
Šteta što Rijeka u objema utakmicama nije pokušala igrati ofenzivnije jer je dojam da je za to bilo prostora. No Đalović kao da se previše uplašio Ludogoreca, kao da mu je u glavi još zvonio onaj debakl u Ljubljani, pa mu je najvažnije bilo da se ne dogodi neki novi debakl. Osobni mi je dojam da je precijenio suparnika i promašio taktiku.
Ne čudi što Rijeka već dugo nikoga nije pobijedila u Europi u gostima. S ovakvim pristupom to teško ide. Varaždin je pokazao što znači igrati hrabro, čak i kada igrate protiv osjetno većeg favorita. Kada se sve zbroji, Rijeku je opet skupo stajao ziheraški pristup na Rujevici. Da biste prošli dalje, morate misliti kako da pobijedite i stvorite neku prednost, a ne kako da ne izgubite. Vađenje na suce neće promijeniti tu sliku. S obzirom na to kako su Riječani odigrali obje utakmice, to je preslab alibi.
