Navijače Dinama jutros po Zagrebu dočekali su plakati koji su zaokupili njihovu pažnju. Jeste li spremni, pitaju navijače, a to znači kako bi željno iščekivani dres za sezonu 2025/26. uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Dan D je ponedjeljak, 30. lipnja...
Tri vijesti o kojima se priča
Mnogi navijači Modih uskoro će vidjeti ruho u kojem će se njihovi ljubimci u sezoni koja slijedi pokušati vratiti na tron hrvatskog nogometa. Hoće li vratiti rezervne bijele dresove, hoće li ponovo eksperimentirati s verzijom grba i kako će se nova verzija pamtiti u bogatoj Modroj povijesti, samo su neka od pitanja koja jutros postavljaju dinamovci.
Povijest ispisana bojama koje su postale simbol klupske tradicije
Povijest Dinama nije ispisana samo velikim utakmicama i trofejima, nego i bojama koje su kroz više od stoljeća postale simbol klupske tradicije. Dresovi Dinama prošli su dugu estetsku i simboličku transformaciju – od ranih crveno - žutih početaka, preko plavo-žutih eksperimenata, do kultne modre boje koja danas dominira Maksimirom.
Sve je počelo 1911. godine, kada je tadašnji Građanski, preteča današnjeg Dinama, krenuo okupljati svoju prvu momčad. Prvi predsjednik Andrija Mutafelija nije gubio vrijeme – odmah nakon što je okupio igrače, nabavio je i dresove.
Prva garnitura bila je crveno žuta slična onoj kakvu danas nosi Galatasaray – improvizirana, ali funkcionalna. Bio je to početak dresovne povijesti kluba koja će postati jedna od najbogatijih u regiji.
U godinama koje su slijedile, mijenjale su se boje i uzorci: žuto-crvene pruge, zatim plavo-žuti uzorci, sve dok krajem 1910-ih klub nije prihvatio plavu boju Zagreba. Proljeće 1919. donosi prvu utakmicu u nebeskoplavoj, koja će uskoro potamniti u nijansu plave koju danas poznajemo kao "Dinamovu modru“.
Prvi dresovi bili su kao 'krpe'
Od 1923. godine, Dinamo (i ranije Građanski) koristi plavu kao temeljnu boju – no ta plava nikada nije bila statična. Kroz desetljeća su se izmjenjivale sve njezine nijanse: svijetloplava, klasična i tamnoplava, ovisno o modnim trendovima, dostupnosti materijala i klupskim odlukama.
"Rađeni su od čistog pamuka, taj materijal je kao 'krpa', ali u to doba drugog nije bilo, svi ti stari dresovi su identični“ smije se naš sugovornik Krešimir Barić, privatni kolekcionar Dinamovih dresova.
1950-e i 60-e godine obilježene su jednostavnošću. Igralo se u čistim plavim dresovima bez grba, bez reklama, često i bez ikakvih detalja. No, upravo ta jednostavnost ostavila je snažan vizualni dojam – modri dres postao je znak prepoznatljivosti. U povijesnoj sezoni 1966./67., kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, dres je imao posebnu kombinaciju: plava majica, bijeli donji dio i bijele štucne s plavom prugom – ikonična garnitura koja se i danas često koristi kao inspiracija.
"To mi je najstariji dres koji imam u kolekciji, imam dva komada – Lamzu i Čerčeka. To je 'čisti' dres, bez grba i reklame. Imali su dvije vrste okovratnika, okrugli i v-izrez“, priča Barić.
"U tom dresu su osvojili jedan od najpoznatijih trofeja u klupskoj povijesti i zato ima takvu privlačnost, ali to je vjerojatno i razlog što ih još ima u opticaju. Već dugo skupljam Dinamove dresove i to je najstariji dres koji sam vidio, bilo u mojoj kolekciji ili nekoj drugoj. Ne poznam nikoga tko ima stariji“, dodaje.
"Najprije sam nabavio Lamzu, taj dres sam našao na aukciji. Natjecao sam se za njega, ali sam izgubio, nisam ga uspio kupiti. Prodavao ga je jedan olimpijac u Beogradu, međutim čovjek koji ga je osvojio, mu se na kraju nije javio i nazvao je mene. Ja sam ga kupio, tad je Lamza još bio živ i fotografirali smo se zajedno. Taj dres je jedan kroz jedan.“
Prvu varijantu s reklamom na prsima nikad nisam ni vidio
Krajem 1970. godine, klub je usvojio sadašnji grb s hrvatskim šahovnicama i malom crvenom zvijezdom, a na dresovima se pojavio 1971. godine. Prve reklame stigle su krajem 60-ih, prvo "Ledo", zatim "Croatia baterije", najavljujući eru u kojoj će dresovi postati i marketinški prostor.
"Taj dres je, primjerice, nemoguće nabaviti. To su prve garniture sa sponzorima na prsima, ali nema ih u opticaju. Nisam nikad ni vidio taj dres, nemam ga u svojoj kolekciji i nemoguće ga je nabaviti. Razgovarao sam s bivšim igračima, tražio po aukcijama, ali nikako da stavim ruke na njega. Imam onaj iz 72. Novaka, ali ovaj nikako da nabavim. Taj Novakov dres sam nabavio u Švicarskoj. Kad ga uzmeš u ruke čini se kao pulover. Materijal je vuna, kao vesta je, to je valjda zato što je to bio zimski dres.“
"Ti sponzori dodali su posebnu vrijednost na kolekcionarske dresove. Svi ti dresovi s posebnim obilježjima više vrijede. Modri primjerice godinama nisu posebno označavali dresove za velike utakmice, a otkad su ih uveli, čini mi se za Superkup 2019. godine, imam sva ta posebna izdanja.“
U jesen 1984. godine, Dinamo uvodi tamnu plavu garnituru, koja će postati standard za europske utakmice od 2007. godine, kad je klub promovirao tri garniture dresova – glavna je rezervirana za domaći SHNL (klasična modra), a tamna verzija za europske nastupe.
Rezervni dresovi prilika za kreativnost
Rezervne garniture oduvijek su bile prilika za kreativnost: od bijele, preko crvene, narančaste, žuto-crne, pa sve do eksperimentalnih rješenja. Posebno se pamti 2005. godina, kada je predstavljena srebrna garnitura s plavim detaljima, koja je otvorila vrata cijelom nizu kolorističkih varijacija – zlatna, crna, žuta, pa i povratak na svijetloplavu.
Dres nije samo odjeća, nego i priča – o vremenu, generaciji, identitetu. Dinamo je kroz desetljeća uspijevao povezivati tradiciju s inovacijom, vraćajući povremeno stare uzorke (poput plave majice s bijelim rukavima iz doba Građanskog) i kombinirajući ih s modernim elementima.
Danas, kada Dinamo izlazi na travnjak u svojoj klasičnoj modroj garnituri, to nije samo odraz aktualne sezone – to je podsjetnik na više od 110 godina plave povijesti, ponosa, i identiteta koji traje.
