Francuska je peti put u deset pokušaja pobijedila na jedanaesterce na velikim natjecanjima, dok je Hrvatska treći put izgubila od ukupno sedam izvođenja.

Vatreni su prvi put u povijesti hrvatske reprezentacije pucali jedanaesterce protiv Turske u četvrtfinalu Eura 2008. i nisu uspjeli proći dalje. Znamo infarktnu priču iz Beča, pamtit ćemo zauvijek onaj izjednačujući gol Semiha Senturka u posljednjim sekundama produžetka. Tada ni Modrić, a niti Rakitić nisu uspjeli zabiti penal u raspucavanju, što daje nadu da će Baturina, Ivanović i Stanišić u nekim sljedećim dramama možda biti uspješniji.

Čekalo se točno deset godina na sljedeće raspucavanje penala Vatrenih. Na Svjetskom prvenstvu 2018. prvo su svladali Dansku nakon jedanaesteraca u osmini finala, a onda i Rusiju četvrtfinalu. I Modrić i Rakitić u ta dva navrata bili su precizni.

Promašivali su i Modrić i Rakitić

Hrvatska je bila uspješna pod Dalićevim vodstvo i u naredna dva izvođenja jedanaesteraca na Svjetskom prvenstvu u Katru. Prvo je pao Japan u osmini finala, jedini je promašio Livaja, a onda i Brazil u četvrtfinalu. Protiv Neymara i društva svi hrvatski izvođači bili su uspješni, a među njima i Modrić.

Ako su svjetska prvenstva bila sretna za Vatrene po pitanju jedanaesteraca, to se ne može reći za Ligu naciju. Hrvatska je 2023. izgubila u finalu od Španjolske, a promašili su Majer i Petković. Modrić je opet bio uspješan, četvrti put zaredom u raspucavanjima.

Jeste li primijetili ovo? Pogledajte što je Modrić poručio Mbappeu prije drugog poluvremena

Drugi poraz zaredom Hrvatske u Ligi nacija nakon jedanaesteraca stigao je sinoć u Parizu. Trojicu izvođača koji nisu uspjeli zabiti već smo spomenuli. Modrić sinoć nije izlazio na vatrenu liniju jer je zamijenjen u završnici prvih 90 minuta.

Nema formule, ali iskustvo je jako bitno

Bi li ishod bio drukčiji da su se hrvatski veterani uspjeli nekako dogegati do jedanaesteraca, nitko ne može znati, ali vjerojatno bi Hrvatska imala veće šanse proći dalje da je Dalić imao na raspolaganju najiskusnije igrače.

U tom slučaju vjerojatno ne bi pitao tko je spreman pucati jedanaesterce nego bi samo izdiktirao petoricu prvih izvođača. Nema formule u izvođenju jedanaesteraca, nitko ne može jamčiti da će iskusniji igrači biti uspješniji od mladića koji su tek zagazili u reprezentaciju. Svaka utakmica je nova utakmica, svako izvođenje jedanaesteraca može i ne mora imati veze s prethodnima. Iskustvo je ipak stavka koju ne treba zanemariti jer bitno utječe na psihološku spremnost.

Najvažnija utakmica na putu za SP: Vatreni uskoro opet u akciji u Hrvatskoj - Split ili Zagreb?

Dakako da je logično zaključiti kako bi igrači koji su već imali u karijeri slične situacije, pogotovo ako su pucali jedanaesterce na još većim natjecanjima, gdje je još veći pritisak, a svjetska i europska prvenstva to svakako jesu u odnosu na lige nacija, trebali biti psihološki spremniji izdržati golemi pritisak. Sada je lako pričati i biti general poslije bitke, ali možda je Dalić pogriješio što je birao izvođače po principu tko se javi i iskaže spremnost. Lijepo je biti hrabar i prvi se javiti, ali to ne mora ništa značiti.

Penali nisu lutrija, pitajte Nijemce

Jedanaesterci nisu lutrija, to je samo isprazna fraza koja se uvriježila i kod nekih se ponavlja kao pokvarena ploča. To je svojevrsni oksimoron. Ako su lutrija, onda odlučuje jedino faktor sreće jer što je lutrija nego isključivo sreća. Dakle, teško proturječe u odnosu na sport i svakojake sposobnosti igrača, i psihološke i tehničke, u pojedinima fazama karijere.

Jedanaesterac treba znati izvesti kao i sve ostalo u nogometu. Jasno je da treba imati "glavu" za to, ali od glave sve počinje u bilo kojem sportu, pa i u životu općenito. Kako biti uspješan u bilo čemu ako nemate glavu? To je osnovi preduvjet.

Treba biti hladnokrvan i imati petlju, treba izdržati pritisak, ali treba biti i umiješan, imati dovoljno pucačkog znanja. Pa, nije baš isto kada vam, primjerice, Lothar Matthaeus i Andreas Brehme pucaju penal ili netko drugi, treći ili četvrti.

Deschamps posebno istaknuo dvojicu igrača: "Možda i nismo trebali ići do jedanaesteraca"

Njemačka reprezentacija i njezin skor na penale dokaz su da sreća samo djelomično ima veze s izvođenjem jedanaesteraca. Sjećam se odgovora pokojnog Franza Beckenbauera u razgovoru koji je nekolicina hrvatskih novinara vodila s legendarnim Kaiserom u jednom splitskom hotelu tijekom gostovanja njemačke reprezentacije 2004., a kada sam ga pitao kako to da Nijemci najčešće pobjeđuju na penale i kako je izabrao izvođača u onom opjevanom polufinalu SP-a protiv Engleske 1990. u Italiji. Svi njemački izvođači su tako pogodili da to ni trojica vratara ne bi mogla obraniti.

"Ja kao trener najbolje znam tko je kakav izvođač i kako podnosi pritisak, ne trebaju mi to igrači govoriti. A tada i nisam mogao promašiti, imao sam na raspolaganju sve same klase i vrhunske pucače", kazao nam je tada Kaiser Franz.

Izbornik treba preuzeti odgovornost i sam birati izvođače!?

Poanta je priče da bi izbornik ili trener trebao u dušu poznavati svoje igrače, njihov karakter i psihološko stanje u određenom trenutku, ali i tehniku izvođenja jedanaesteraca. Činjenica jest da su zbog razvoja situacije Daliću ostali na raspolaganju mahom mlađi igrači koje nedovoljno poznaje.

E, sad, ostaje vječno pitanje je li bolje da izbornik sam izabere izvođače i tako preuzme odgovornost ili da to prepusti igračima po principu tko se javi i iskaže spremnost pucati? Postoje argumenti za obje opcije. Sigurno je bilo primjera kada je jedan način bio uspješan, a drugi put nije. I obratno. Kada se podvuče crta, možda je ipak bolja opcija da izbornik sam odlučuje i tako olakša izvođačima jer će ih djelomično rasteretiti odgovornosti. Lakše im je onda pucati.

Je li Dalić mogao bolje to posložiti? Lako je reći da su Modrić i Vatreni prestari, ali...

Kažem, nema formule, ima samo povijesnog iskustva. To što je neki igrač sada promašio, ne znači da će i drugi puta. Modrić i Rakitić su najbolji primjeri koliko je iskustvo ipak bitno. U Beču su promašili, a desetak godina poslije obojica su pogađali u raspucavanju.

Madi igrači ne trebaju osjećati krivicu, treba izvući pouke i drugi put bit će bolje

Za Rakitića se može reći da je izrastao u vjerojatno najsigurnijeg hrvatskog izvođača, pravog specijalistu. Njegovo izvođenje jedanaesteraca postao je klasik svjetskog nogometa. Nije to nikakva lutrija, već znanje u najširem smislu. Jer što je nego znanje zadržavanje koncentracije, praćenje vratara i pogađanje lopte na pravi način. Hrabrost se podrazumijeva.

Mladi igrači koji su sinoć promašili ne trebaju očajavati ili osjećati krivicu. To je nogomet, takve se stvari događaju. Nitko ih ne krivi što su promašili, ide se dalje, bit će bolje drugi put. Osim toga, penale su promašivali i najveći igrači. Kada su promašivali na najvećim natjecanjima takvi asovi kao što su Platini, Zico, Maradona ili Baggio, pa i Modrić i Rakitić, onda je jasno da mogu i oni. Trebaju samo izvući pouku da sljedeći put pogode.