Nakon 90 minuta na legendarnom Sanchez Pizjuanu i Sevilline pobjede nad Dinamom, a nakon obavljenih nam reporterskih zadaća, onako iscrpljeni od naporna četiri dana u Madridu i Sevilli, zajedno s kolegom snimateljem Mirom Klarićem sjeo sam na klupicu ispred ulaza u stadion.
Čekali smo da prostor ispred nas, ograđen ogradama, napusti autobus sa Sevillinim igračima. To nam je jednostavno bio jedini put prema hotelu u kojem smo bili smješteni.
Nije dugo prošlo kad smo primijetili da se autobus udaljava, a da prema nama dolazi nama nepoznat dečko s dresom hrvatske reprezentacije u rukama.
Tko bi znao iz kojeg razloga smo ga odlučili "zaskočiti" i upitati tko je on i zašto djeluje tako neobično tužan. Vjerujte, čak i utučen.
Patrik stigao zbog Rakitića
Na tečnom hrvatskom rekao nam je da se zove Patrik i da je rođen u Njemačkoj i da baš zbog toga, između ostalog, voli Ivana Rakitića. Kao dokaz, brže-bolje izvadio je mobitel i na zaslonu, unatoč teškom danu, pokazao svog idola.
Naime, došao je samo zbog njega iz rodnog Nürnberga u Sevillu. I to s nimalo jeftinom ulaznicom za - ni manje, ni više - prvi red velikog stadiona. I to ne bilo koji prvi red, već onaj gdje igrači Seville izlaze na teren.
Je li to slučajno ili je Patrik dobro prostudirao gdje bi najlakše mogao stupiti u kontakt sa svojim životnim idolom, smatrali smo da je bilo suvišno. Nekad je i nama novinarima odmah sve jasno.
Rekao nam je da ga je pokušao nekoliko puta dozvati, ali da Ivan nije čuo. Rekao nam je također da je na kraju ipak uspio dovoljno jako viknuti da je i legendarni "Raketa" čuo taj poziv.
Ivan ga je čuo, ali redari nisu imali milosti
Bilo je to taman u trenucima kada je jučerašnji kapetan Seville, i strijelac prvog pogotka svoje momčadi u pobjedi nad Dinamom, išao davati izjave na terenu nakon utakmice pred kamerama.
I ne samo da je čuo, nego mu je i dao znak rukama da će doći do njega čim obavi televizijske obaveze.
I što se onda dogodilo, gdje je toliko željeni potpis na dresu, upitasmo Patrika.
''A onda su redari rekli da sam ostao među posljednjima na tribinama i da je sad krajnje vrijeme da ih napustim'', rekao je 23-godišnji Patrik tonom koji, ha, sad već i sami pogađate.
Milan Stjelja, javljanje iz Seville
Inače, Patrikovi roditelji rodom su iz malog sela pored Krapine, kamo, usput budi rečeno, Patrik dolazi svake godine vidjeti svoju baku. Ili "bakicu", kako, u totalno drugačijoj boji glasa, sam naglašava.
A on u Sevilli ostaje još do nedjelje i, kako ističe, ne odustaje od ideje da upozna svojeg idola.
Hoće li ovi redovi pripomoći u ostvarivanju ovog cilja, teško je reći, ali Patriče, tvoja donkihotovska priča baš usred Španjolske za nas je bila najbolja potvrda onoga što svi znamo. Da ljubav, a posebno ovakva, duboko umočena u nogometne mirodije, zaista ne poznaje ama baš nikakve granice.
