Devet je godina prošlo otkako je Lorinc Meszaros postao većinskim vlasnikom NK Osijeka.

Devet godina otkako su navijači tog kluba dočekali ono što su u većinskom broju priželjkivali, privatni kapital i financijsku stabilnost. I to kakav financijski kapital, čovjeka koji tada još nije bio najbogatiji Mađar, što je kasnije postao, ali koji je već tada bio blizu milijardera.

Vjerovalo se u par trofeja i europskih jeseni

Nakon tako nečega realno je bilo očekivati u idućih deset sezona pokoji trofej i par europskih jeseni, pa možda i koje proljeće.

Što je Osijek dobio? Jedno drugo mjesto u ligi, tri polufinala Kupa i ljeto 2017. godine, kad je Europska liga izmakla za jedan promašeni zicer Gabrijela Bobana u 79. minuti utakmice protiv Austrije Beč u St. Poltenu.

Mnogi su se nakon tog susreta tješili da je Osijek tada pokazao kako je stigao i kako će Europa biti njihova realnost, a ne ispadanja od Kizilžara, Zire, CSKA ili nekih drugih protivnika. 

No, to je realnost današnjeg Osijeka, financijskih sigurnog i stabilnog, s toliko puta naglašenim najboljim uvjetima u državi, koji su došli u paketu s novim prekrasnim stadionom.

NK Zona komfora

Osijek je zapravo jedna prava zona komfora, kako za upravu kluba, tako i za igrače na terenu.

Nedavno sam razgovarao s jednim bivšim HNL igračem koji je napravio pristojnu karijeru. Nije bitno njegovo ime, ali je bitna izjava koja je došla kad smo se dotakli NK Osijeka.

"Mladi igrači koji se žele dokazati, a posebno neki stariji pred kraj karijere, obožavaju doći u Osijek. Dobar grad za život, redovna i sigurna primanja, savršeni uvjeti i uglavnom nikakav rezultatski pritisak", rekao je.

Ovo posljednje je bilo kao bodež u srce nekome tko od svojih 41 godinu barem 33 živi za rezultate tog kluba. Ali, dobio sam jako dobru sliku o tome kako igrači razmišljaju o Osijeku. Osijek je uistinu prava zona komfora hrvatskog nogometa, a sve to zbog stava kakav prema njemu ima vlasnička struktura.

Ima li odlazak uprave smisla, ako bi nova imala iste zadatke?

Da, neću tu u prvom planu spominjati upravu čiju smjenu navijači toliko zazivaju. Naravno da se nikome od navijača ne sviđa njihov rad jer ne donosi rezultate kakvima se nadaju, ali činjenica je da oni imaju zadatke koje je postavio vlasnik.

A vlasniku je Osijek samo jedna od njegovih firmi, pa i samo jedna od njegovih klubova, gdje nije zgorega reći da se njegov primarni klub, Puskas Akademija, bori za titulu prvaka Mađarske. I to tako da trenutno ima pet bodova više od moćnog Ferencvarosa.

Vlasniku Osijeka očito je bitna financijska struktura, a tu po izvještajima vidimo da Osijek stoji jako dobro. Firma je u zadovoljavajućem plusu, a istovremeno se dosad redovno ostvario i minimalni rezultatski cilj, osvajanje pozicije koja osigurava izlazak u Europu.

No, činjenica je da uprava s ovim što ima mora bolje

S druge strane, naravno da uprava može bolje. Naravno da mogu ostvariti zacrtane ciljeve, ali i odraditi bolji posao po pitanju rezultata i izvedbe momčadi. Pa neće se vlasnik valjda naljutiti ako naprave nešto iznad onoga što je on zacrtao kao glavni cilj ili kao minimum?

Glavni operativac kluba trenutno je čovjek koji sam za sebe kaže da on nije čovjek iz nogometa, ali koji je napravio neke pozitivne poteze otkako je preuzeo posao pregovaranja s igračima. No, i to je moralo puno ranije krenuti na bolje.

Osijek treba upravu koja će stati ispred kluba, koja će stvoriti simbiozu s navijačima i koja će se postaviti agresivno prema drugima, a obrambeno prema svemu onome što NK Osijek predstavlja. I upravu čiji će se potezi vidjeti tamo gdje svi jedino i gledaju, na terenu.

Bi li se to dogodilo eventualnom promjenom uprave? Možda bi, ali dok je god vlasnik zadovoljan onime što mu isporučuje aktualna, o tome ne treba niti razmišljati.

Cilj je biti četvrti, nije problem ako se to nekad i ne ostvari

Zapravo, čini se da je to Osijeku jedini rezultatski cilj, ali takav da neće biti problem niti ako ga pokoje sezone, nakon svih dosad u kojima se uspjelo, on ne ostvari. Mnogi će reći, gledajući kako Osijek u Europi izgleda, možda je i bolje da ju koju godinu preskoči.

I tu se nalazi razlog izjave trenera Federica Coppitellija nakon poraza od Rijeke, nakon što je dobio pitanje plaši li se otkaza. Talijan je rekao kako je Osijek prošle sezone jedva bio četvrti, kako je Osijek trenutno četvrti te kako su na putu ostvarivanja zacrtanih ciljeva.

Onda nas ne treba čuditi niti što igrači poraze ne shvaćaju teško, kao i to što se čini da ne osjećaju niti neki poseban pritisak dati na utakmicama više od svog maksimuma, što je nekad potrebno za doći do rezultata.

Vjerojatno misle da će četvrti na kraju biti, a i ako ne budu, igraju li dobro doći će ponuda nakon koje će ih klub prodati i više neće to biti njihova briga. Naravno da tako ne razmišljaju svi igrači, ali ovo je neki prikaz mogućeg stanja uma nogometaša NK Osijeka u ovom trenutku.

Realno gledajući, Osijek rezultatske ambicije nema

Jer igraju za klub koji prema svemu sudeći nema rezultatske ambicije. Ono što se ostvarivalo i kad se jedva sklapao kraj s krajem nije nešto čemu su se navijači nadali kad je u klub kapnula financijska injekcija i sigurnost.

U spomenuto ranije vrijeme Osijek je uvijek imao ambicije biti barem treći, ali uprave kluba nisu bježale barem od nade da se može napraviti nešto više. Pa čak i one dvije sezone kad se ostanak osigurao u utakmicama posljednjeg kola, Osijek je imao ambicije napraviti dobar rezultat, ali su razne okolnosti dovele do suprotnog. 

Nekad situacija nije bila dobra, ali kao da se onda izvlačio maksimum iz onoga što su ljudi na čelu kluba bili sposobni te što su tadašnje male financije dozvoljavale.

Osijek danas ima situaciju kad može napraviti puno više, kad se mogu pokazati ambicije, ali za njih od strane vlasnika kluba jednostavno nema interesa.

I zato sve parole i usklici o tome kako uprava treba otići nemaju smisla. Minimalne ambicije kakve vlasnik kluba ima za Osijek se redovno ostvaruju, kao i oni njemu glavni ciljevi, a tu je da klub nije financijski gubitaš.

Ambicije navijača i vodstva su sjeverni i južni pol

Nažalost, Osijek je klub koji ima rijetko viđen razmjer ambicija navijača i vodstva samog kluba. Navijača koji su svjesni da se može i mora više, pa čak i s ovim nelošim kadrom, u koji je također uloženo više novaca nego što se nekad ulagalo, kad su igrači imali manje plaće koje su vrlo često kasnile. 

Danas je jako lijepo biti član uprave i igrač Osijeka, osim rezultata im ništa ne nedostaje. S druge strane, rezultati su jedino što navijači žele, i vjerojatno bi se svaki odrekao komfora Opus Arene i vratio na vjetrom i zubatim suncem okupani Gradski vrt, samo da mogu gledati Osijek koji ima ambicije.

Kad će takav Osijek doći? Mnogi se boje tek kad se promijeni vlasnička struktura, ako i onda. A sve se realnije čini da su takvi uistinu u pravu.

A onda neka NK Zona komfora krajem proljeća još jednom izbori Europu pa u trenucima kad ima najbolji ždrijeb u povijesti kluba treneru ostavi roster od 16 igrača, od čega njih par do tada nije pošteno zaigrao prvu ligu.

Jer to je moguće u ovakvom Osijeku, klubu koji nikad nije imao više novaca i manje ambicija.

Žalosno.

Skomina nagrdio pomoćnog suca kod gola Bambe, a za ruku u 16-ercu kazao: ''Odluka je ispravna''

Junak Rijeke Duje Čop jedva čeka Dinamo: "Najljepše je igrati derbije" Igrač Rijeke oduševio Đalovića: ''Liječnik mu je rekao da ne igra, ali…''