Čini se da Sergej Jakirović polako izvlači Dinamo iz krize u koju je zapao početkom sezone, a zbog čega je Igor Bišćan smijenjen s mjesta glavnog trenera. U isto vrijeme, nikako slučajno, porađa se i termin sazivanja predstojeće Skupštine, slobodno možemo reći povijesne jer će njezin ishod u bitnome odrediti budućnost zagrebačkog nogometnog velikana.
Prosinečki dobio pojačanje: Rudeš doveo Bišćanovog ljubimca iz Dinama
Dakako da se o radu bilo kojeg trenera najobjektivnije može suditi tek nakon posljednje utakmice na klupi nekog kluba, a ne nakon prve ili druge, no svima je jasno da Dinamo trenutačno izgleda bolje nego dok je trener bio Bišćan.
Jakirović je prekratko na klupi Modrih da bismo donosili neke dugoročnije zaključke. Mnogi su treneri u Dinamu započeli dobro, nekoliko dana ili tjedana svirale su im medijske fanfare, a pet-šest mjeseci poslije bačeni su niz maksimirske stube, no činjenica je da šok-terapija trenutačno daje rezultate, a hoće li se tako i nastaviti, to je drugo pitanje. Morat ćemo još malo pričekati da bismo definitivno utvrdili kako je Jakirović uspio osoviti Modre na noge.
Jakirović oraspoložio Dinamove šefove
Ipak, uvjerljive igre i prije svega pobjede protiv Sparte i Rijeke vratile su osmjehe u Plave salone, koji su iščezli nakon šokantnog poraza od Hajduka i posebice Dinamove grčke tragedije u Ateni.
Dojam je da su čelnici Dinama, prije svih maksimirski „koalicijski par“ - predsjednik Mirko Barišić i predsjednica Uprave Vlatka Peras, itekako zadovoljni Jakirovićevim startom. Očito je da smatraju da su povukli pravi potez kada su smijenili Bišćana i iščupali Jakirovića iz zagrljaja Rijeke i Damira Miškovića.
Novo približavanje Barišića i Mamića
Može se spekulirati o tome tko to i zašto potpisuje ugovor s trenerom koji praktički u svakom trenutku može napustiti klub, a onda se čudom čudi kada se to dogodi, može se spekulirati i o tome je li i koliko u cijeloj priči prste imao međugorski bjegunac, no već duže vrijeme postoje jake indicije o novom približavanju Barišića i Zdravka Mamića, o čemu sam već u nekoliko navrata pisao, a i najavljivao novi rat struja u neprincipijelnoj koaliciji koja je srušila notornog Mamića, a onda se međusobno oglodala do kostiju oko Dinamova žezla.
Vlast je svima slatka i svi bi htjeli biti na vrhu, no to može biti samo jedan, a čini se da je taj jedan još uvijek Mirko Barišić, koji je očito dobro izučio Machiavellijeva Vladara i gotovo do savršenstva savladao tehnike vladanja, a što zorno svjedoči njegovo već višedesetljetno održavanje na visokom funkcijama u svim režimima.
U Međugorju zasjalo drugo sunce
Ne treba biti previše pronicljiv da bi se zaključilo da je u Međugorju zasjalo drugo sunce kada je Bišćan zglajzao, a na njegovo mjesto došao stari Mamićev kandidat, još iz vremena dok je šira javnost mislila da je njegov utjecaj u Maksimiru neograničen i da upravlja klubom na daljinski upravljač.
Upravo je ta situacija naznačila da to baš i nije tako te da se unutar kluba stvorila koalicija dojučerašnjih ulizica i klimavaca koji su odlučili dokinuti Mamimćev utjecaj i preuzeti vlast. Nikada im to ne bi uspjelo da stari pragmatik Barišić, koji oduvijek završi na strani pobjednika ili, bolje rečeno, pobjednici završe na njegovoj strani, nije procijenio da je vrijeme da Mamića pusti niz vodu i stane na stranu prevratnika, odnosno suradnika u Zagrebu.
Što smjera Zorić?
Ako ste zamijetili, Mamić je u svojim mostarskim obraćanjima sve redom napadao, ali niti jednom riječju i gestom nije spominjao Barišića, a kamoli da bi ga nagazio. Iako je slao signale da će napasti Barišića, to ipak nikada nije učinio.
Prije svega zato što se nije usudio jer dobro zna da mu može biti i puno gore nego što jest, ali i zbog toga što se nadao da će se kat-tad opet pomiriti s Barišićem i da će naći zajednički jezik barem oko nekih točaka, pogotovo ako uspije sačuvati na okupu glavninu svojih zagovornika u Skupštini, koje je predvodio Damir Zorić. Kažem predvodio jer nije jasno kakvu ulogu trenutačno igra i je li još uvijek na liniji s Međugorjem ili je zaigrao samostalnu igranku.
Mamićev plan: strpljivo čekanje
Kako god, prefrigani međugorski bjegunac nadao se da će doći do razmimoilaženja u koaliciji koja ga je napala kada dođe do raspodjele kolača, odnosno funkcija i fotelja. Jako je dobro znao da postoje barem dva-tri aspiranta na predsjedničku funkciju, a i to da Barišić ne namjerava tako skoro odstupiti i da bi mu se opet mogao okrenuti ako shvati da mu rade iza leđa i da treba potporu, odnosno glasove Mamićeve struje u Skupštini.
Nije trebao dugo čekati, već nakon nekoliko tjedana došlo je do sukoba i podjela, što se najbolje vidjelo kada je Barišić bez objašnjenja odustao od sazivanja Skupštine između dvaju dvoboja s Hajdukom na početku sezone.
Rat za mjesto predsjednika
Prije toga se u medijima pojavila priča da predsjednik želi postati Mladen Vedriš, a pronicljivom Barišiću nije trebalo dugo da shvati što mu se priprema ako sazove Skupštinu, a da nije siguran ima li njegova ekipa dovoljan broj ruku. U tom trenutku teško da bi ijedna grupacija sakupila više od 30 glasova.
Nakon toga došlo je do napada na predsjednicu Uprave Vlatku Peras, a posve je očito bilo da je prava meta bio Barišić, koji se postavio kao njezin glavni zaštitnik, također zbog pragmatičnih razlog jer se spekulira da Peras kontrolira desetak ruku u Skupštini.
Barišić i Peras nisu bili za Šimića ni prije
Teško da može biti slučajno da su i Bišćan i posebice Dario Šimić u međuvremenu imali sve manju potporu vrhuške, odnosno Vlatke Peras i Barišića, koji, uzgred rečeno, prema nekim izvorima, nisu bili za Šimićev dolazak na mjesto sportskog direktora još u studenom prošle godine kada je bivši član Uprave Krešimir Antolić radio na tom aranžmanu, a još je teže pomisliti da je Jakirovićev dolazak bio samostalan Šimićev plan.
Ako pogledamo kome su išle javne zahvale novog trenera i tko je pregovarao oko kupovine Stojkovića i Kačavende, puno toga će biti jasnije. I sad se vraćamo na informaciju s početka teksta. Maksimirski izvori kažu mi da je već dogovoren datum i mjesto Skupštine, koja bi se trebala održati krajem rujna ili početkom listopada, te da su pozivnice već spremne.
Ako je Barišić to već potpisao ili namjerava potpisati, to znači samo jedno – da je siguran u pobjedu, odnosno da ima većinu ruku. U kojem aranžmanu to misli izvesti još uvijek je maglovito, ali se može naslutiti.
Vedriševa i Gregurićeva struja, pregovori sa Zorićem
U isto vrijeme stižu informacije da je suparnička strana, ona koja je navodno najviše iznijela Šimićev i Bišćanov dolazak u maksimirski klub, a spekulira se da su tu glavnu riječ vodili Vedriš i Franjo Gregurić, također u akciji približavanja stavova s Međugorjem, odnosno da je došlo do sastanka sa Zorićem, za kojeg se spekuliralo da je Mamićev glavni čovjek u njegovoj skupštinskoj frakciji.
U uskim nogometnim kuloarima priča se da je ideja da se Barišiću ponudi da odradi predsjednički mandat do kraja, a da ga u ožujku iduće godine zamijeni netko iz njihove frakcije. Kolaju priče da bi to možda mogao biti Vedriš ili član savjetičnog tijela i član Skupštine Željko Marković. U međuvremenu me je gospodin Marković kontaktirao i kazao da to nije istina, da on nema nikakvih sličnih planova.
Navodno bi Velimiru Zajecu bila ponuđena pozicija sportskog direktora, dok bi Šimić preuzeo mjesto predsjednika Uprave, a sve to uz blagoslov gradske politike.
U toj jednadžbi nedostaje jedna bitna nepoznanica: je li Barišić spreman otići ili namjerava još godinama biti na čelu Dinama? Kako se može vidjeti, čini se da je dobrog zdravlja, još uvijek je iznimno lucidan i bez problema čita govore bez naočala i izlazi pred kamere dati izjave.
Zakulisne igre
E, sad, tko tu kakvu igru igra, tko je komu što obećao i hoće li ispuniti to obećanje, saznat ćemo tek na sjednici Skupštine, slično kao što smo na posljednjoj sjednici mogli vidjeti tko je u posljednji trenutak pretrčao u čije redove.
Vidljivo je da se u Maksimiru vode takve zakulisne igre da ih se ne bi postidio ni francuski dvor u vrijeme Luja XV i njegove mezimice Madame de Pompadour. Drama dostiže vrhunac, ulazimo u posljednju fazu rata za Dinamovo prijestolje.
