U novom izdanju Naj trenutka biramo najbolju nizozemsku generaciju. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih

Kada kažete Oranje, asocijacija je samo jedna – Nizozemska. Bez sumnje jedna je od najnogometnijih zemalja svijeta, dapače, nogometna velesila. Nogometno iznimno inovativna, nerijetko i genijalna, sa sjajnim školama i grandioznim klupskim i nešto manjim reprezentativnim rezultatima.

Iako je površinom osjetno manja od Hrvatske, brojem stanovnika pet je puta mnogoljudnija, ima blizu 18 milijuna stanovnika, no u svjetskim razmjerima opet je relativno mala, pogotovo kada je uspoređujemo s najvećim rivalima, recimo susjednom Njemačkom ili recimo Francuskom, pogotovo Brazilom.

No i tako relativno mala iznjedrila je ne samo jedne od najvećih nogometaša svih vremena već i jedne od najvećih generacija svjetskog nogometa.

Pokušat ćemo izdvojiti tri najveće generacije nizozemske reprezentacije. Neće biti lako jer Nizozemci imaju barem četiri velike generacije.

Prva velika generacija – srebra na SP-u 1974. i 1978.

Zanimljivo je da je Nizozemska u nogometnom smislu bila prilično nevidljiva nakon Drugog svjetskog rata. Nizozemski nogomet eksplodirao je tek krajem 60-ih. No na prvo svjetsko prvenstvo poslije 2. svjetskog rata Nizozemska se plasirala tek 1974., i to na prilično kontroverzan način. Susjedni Belgijci i ljuti nizozemski rivali reći će da su teško oštećeni, da ne kažemo pokradeni u odlučnoj utakmici kvalifikacija, kada im je potkraj utakmice poništen pogodak zbog navodnog zaleđa. Kasnije analize pokazale su da zaleđa nije bilo.

Kako god, Nizozemska se plasirala na Svjetskog prvenstvo 1974. i tamo je stigla kao jedan od favorita prvenstva, štoviše, uz domaćina Njemačku bila je prvi favorit turnira.

Na tom je turniru prezentirala svoj čuveni „totalni nogomet“, inovativnu taktičku koncepciju, i to u najmodernijem izričaju.

Čak i ako ga nije izmislio Nizozemac, može se reći da je Nizozemska domovina totalnog nogometa. Uvriježeno je mišljenje da je totalni nogomet kao koncept rođen u Amsterdamu, u Ajaxovu inkubatoru nogometnih ideja pod vodstvom genijalnog Rinusa Michelsa, no ljuti Ajaxovi rivali iz nešto zapadnijeg Rotterdama reći će da je to klasična krivotvorina. U principu su u pravu jer je obrise modernog totalnog nogometa prvi iscrtao još jedan trenerski genijalac, čuveni Austrijanac Ernst Happel, koji je vodio Feyenoord između 1969. i 1973.

Happelova 4-3-3 formacija u velikom derbiju Feyenoorda i Ajaxa

Priča kaže da je Happel u velikom derbiju Feyenoorda i Ajaxa u travnju 1970., dakle u godini kada je Feyenoord osvojio Kup prvaka i postao prvi nizozemski klub kojem je to uspjelo, izveo na travnjak De Kuipa postavu u sustavu 4-3-3, dok je Ajax još uvijek igrao u sustavu 4-2-4.

Utakmica je završila 3:3, a Michels je uvidio da mora nešto mijenjati. I tek tada se okrenuo sustavu i ideji koju nazivamo Ajaxovom tradicionalnom igrom, a poslije su je usvojili mnogi, pa i Barcelona.

Iako će Michels kasnije reći da mu je inspiracija bila mađarska Leteća konjica, što je djelomično točno, posve je jasno da je prvo kopirao Happela, a onda je u tu ideju unio i neke svoje originalne zamisli. Ali kako reći da ste nešto kopirali od najvećeg rivala, to se preskače.

Elem, Ajax je naslijedio Feyenoord na tronu Europe osvojivši tri uzastopna naslova prvaka, pa su tako Nizozemci s četiri uzastopna osvojena „uška“ i pet uzastopnih finala, jer je Ajax 1969. igrao u finalu s Riverinim Milanom i izgubio, bili glavna klupska sila Europe na početku 70-ih. U to vrijeme polako se rađao i veliki PSV Eindhoven tako da je ubrzo stvoren slavni trijumvirat.

Bayern je, doduše, prekinuo nizozemski niz 1974., no posve je jasno zbog čega je Oranje stiglo na Mundijal kao najveći rival Njemačkoj, a po mnogima čak i prvi favorit turnira.

Michels sjeda na klupu Nizozemske i stvara Ajax 2.0

Michels je još 1971. nakon osvajanja prvog naslov prvaka Europe s Ajaxom prešao u Barcelonu, a u Ajaxu ga je naslijedio Mađar Stefan Kovacs, no nekoliko tjedana prije početka Mundijala Nizozemski nogometni savez imenuje Michelsa za izbornika umjesto Čeha Františeka Fadrhonca. Taj se potez pokazao prekretničkim u povijesti nizozemskog reprezentativnog nogometa.

I sad stižemo do najvažnije imena te generacije i cijelog nizozemskog nogometa – velikog, najvećeg Johana Cruyffa. Leteći Nizozemac u ljeto 1973., nakon što je s Ajaxom osvojio treći uzastopni naslov prvaka Europe, pridružio se Michelsu u Barceloni i tamo radi revoluciju; ruši Real s petardom u Madridu i dovodi Katalonce do prvog naslova prvaka Španjolske od 1960.

Čast Michelsu, ali prava esencija, pokretačka snaga i glavna figura totalnog nogometa bio je genijalni Jopie, kako mu je glasio nadimak iz djetinjstva, još dok je kao klinac iz obližnje obiteljske kuće dolazio na treninge i utakmice Ajaxa.

Situacija u nizozemskoj nacionalnoj momčadi nije bila bajna. Cruyff je napustio Ajax u ljeto 1973. posvađan s cijelom ekipom. Suigrači ga u tajnom glasovanju nisu izabrali za kapetana momčadi. Tu je čast dobio Piet Keizer, a Cruyff je reagirao kao ofuren. Optužio je suigrače za neviđenu ljubomoru, pokupio je kofere i prešao u Barcelonu za dotad neviđenu cifru.

Afera sponzor: Cruyff zaprijetio da neće igrati

Cruyff je volio šefovati, a suigračima se to nije baš sviđalo.

„Govorio nam je kako da igramo, gdje da stojimo. Nije bilo lako to slušati i držati jezik za zubima“, jednom prilikom kazao je Johnny Rep, sjajno desno krilo Ajaxa i Oranja.

No kada se Cruyff vratio iz Barcelone na pripreme Nizozemske, prošlo je godinu dana i duhovi su se smirili. Atmosfera je opet bila dobra, iako ne i idilična jer se često egocentrični i ekscentrični Cruyff zakočio sa Savezom oko sponzorskih ugovora. Savez je potpisao ugovor s Adidasom, a on je imao ugovor s Pumom i zaprijetio je da neće igrati ako će morati nositi dres s tri pruge.

„Oni su potpisali ugovor, ali nisam ja. A ja nosim taj dres s brojem 14, ne oni“, kazao je Cruyff, koji je u tom trenutku bio najveća svjetska zvijezda i bilo je jasno da je svima u interesu da nastupi na Svjetskom prvenstvu.

Kompromis su našli tako što je jedna pruga izbačena i Cruyff je pristao na tu varijantu. Michels je sastavio momčad od mahom Ajaxovih i Feyenoordovih igrača. Od važnijih igrača Rob Rensenbrink igrao je u Anderlechtu, ali lako se prilagodio novom sustavu jer je bio sjajan igrač.

Totalni nogomet i vratar koji zna igrati nogom

Iznenađenje je bio vratar Jan Jongbloed iz FC Amsterdama. Michels ga je uzeo jer je dobro igrao nogom, što je odgovaralo stilu koji će forsirati, a to je bio najmoderniji totalni nogomet ili poboljšani Ajax, bolje rečeno, ultranapadački Ajax 2.0.

"Totalni nogomet zahtijeva talentirane pojedince koji djeluju u discipliniranoj skupini", u jednom od svojih knjižnih opisa rekao je Cruyff, koji je imao veliki utjecaj na odabir momčadi.

"Netko tko cvili ili ne obraća pažnju, prepreka je ostalima, a potreban vam je šef poput Michelsa da to sasiječe u korijenu.“

Intervalni presing na cijelom terenu, učestalo mijenjanje mjesta, dobar tajming, lopta od noge, funkcionalno korištenje prostora… Manje besciljnog trčanja, više pravovremenih dodavanja. To je bio totalni nogomet u najkraćem.

"Michels nas je natjerao da manje trčimo i preuzimamo pozicije jedni drugima, što je bilo revolucionarno", rekao je jednom prilikom Ruud Krol, sjajni branič Ajaxa i Nizozemske, u intervju za stranicu UEFA-e.

Nizozemci su otvorili Svjetsko prvenstvo 2:0 pobjedom protiv Urugvaja. Skupinu su osvojili s dvije pobjede i jednim remijem, i to protiv Švedske (0:0), u kojem je Cruyff prvi put izveo svoj čuveni okret. Okrenuo je Olssona i poslije kazao da taj potez nikada nije trenirao, a ni izveo, već da mu je došao u tom trenutku jer ga je smatrao najboljim u toj situaciji.

Razbijanje Argentine i Brazila

U trećoj utakmici skupine razbili su Bugarsku, a na otvaranju druge skupine pregazili su Argentinu 4:0. To je bila naznaka velike moći. Potom je pala Istočna Njemačka s 2:0, a onda i Brazil u odlučnoj utakmici za finale.

Nizozemci su slavi protiv aktualnih prvaka s 2:0 i ušli u finale s velikom dozom samopouzdanja, a tamo ih je čekalo moćna Njemačka. Očekivano i za mnoge priželjkivano finale jer su to bile dvije najbolje reprezentacije na svijetu u tom trenutku. Njemačka je bila aktualni prvak Europe, a Bayern klupski. Zanimljivo sa svih strana, da ne govorimo o povijesnim animozitetima, posljedice 2. svjetskog rata još su bile svježe. Van Hanegem je, primjerice, izgubio oca, sestru i dva brata u ratu.

Nizozemci su bili uvjereni u pobjedu, možda i odveć samouvjereni, da ne kažemo bahati.

"Mogli ste to vidjeti u njihovim očima", otkrio je njemački napadač Bernd Holzenbein u knjizi Briljantno Oranje.

"Njihov stav prema nama bio je otprilike: 'Dečki, koliko golova želite da vam zabijemo?' Dok smo čekali da izađemo na teren, pokušao sam ih pogledati u oči, ali nisam mogao. Oni su sve radili da se osjećamo malima."

Arogantno Oranje i afera noćno kupanje s golišavim djevojkama

Priprema nizozemskih zvijezda možda nije bila idealna za utakmicu. Legenda kaže da Cruyff noć prije finala nije mogao spavati i pušio je jednu za drugom na balkonu. Osim toga, u Bildu je pred finale izašla afera o golišavom noćnom kupanju Nizozemaca s grupom djevojaka nakon pobjede nad Istočnom Njemačkom u drugoj skupini.

Nizozemci su smatrali da je to bilo ciljana akcija Nijemaca kako bi unijeli nemir u njihove redove. Priča ide dalje i kaže da je Cruyff imao duge telefonske razgovore sa suprugom kako bi joj sve objasnio. Kleo se da nije kriv i da je sve preuveličano. Navodno mu je povjerovala.

Kako god, finale na Olimpijskom stadionu u Muenchenu nije moglo bolje krenuti za Oranje. Nizozemska je povela već u 2. minuti. Igralo se jedva 80 sekundi. Nijemci nisu ni dotakli loptu, a gubili su 1:0. Nizozemci su izveli desetak dodavanja prije nego što je lopta došla do Cruyffa, koji se u pratnji njemačkog terijera Bertieja Vogtsa sjurio u kazneni prostor i izborio jedanaesterac. Johan Neeskens bio je siguran izvođač i činilo se da će to biti vožnja u jednom smjeru.

No Nijemci ne bi bili Nijemci da se nisu pregrupirali i ledeno stisnuli redove. Malo po malo Elf je preuzimao konce igre u sredini terena i uslijedio je preokret. Paul Breitner i Gerd Mueller okrenuli su rezultat i odveli Njemačku do drugog naslova svjetskog prvaka.

Moćni Elf ipak uštopao Cruyffa i Oranje

„Bio je to klasičan slučaj ponosa koji dolazi prije pada“, napisao je Cruyff u svojoj autobiografiji.

"Čim prijeđete tu točku pretjeranog samopouzdanja, postaje nevjerojatno teško to preokrenuti. Tijekom utakmice svi su ili malo kasnili ili malo uranili, ali nikada na vrijeme. Jednostavno nije bilo baš sto posto. Ponekad možete izgubiti utakmicu u svojoj glavi", prisjetio se Cruyff, koji je na tom Svjetskom prvenstvu praktički igrao na svim pozicijama.

Bilo ga je svuda i u finalu, i u špicu i na beku, ali Nijemci su znali kako uštopati Oranje. Nisu im dali da se razigraju, a i sami su bili jaki na lopti, pa je nisu lako prepuštali kada bi je uzeli.

Cruyff se svađao sa sucima, gubio bespotrebno energiju. Nijemci će reći da je to bilo iz nemoći, što nije bilo daleko od istine. Nizozemce je skupo stajala pretjerana samouvjerenost. Možda su se malo precijenili. Bilo bi ludo da su podcijenili aktualnog europskog reprezentativnog i klupskog prvaka, ali to je bila „rock and roll“ momčad u kojoj su često carevale ljubomora i zavist.

Cruyff nije bio samo prva violina, najbolji igrač, vođa, već i daleko najveća zvijezda s povlasticama koje drugi nisu imali, a osjećali su se da nisu puno lošiji. Ponekad takav status jednog igrača, ma kako briljantnog, zna negativno utjecati na atmosferu u momčadi.

Veliko razočarenje zamijenio je ponos nakon velebnog dočeka u Amsterdamu

Da je postojala visoka doza arogancije među Nizozemcima, svjedoči i ovaj Cruyff citat:

“Kada je sve bilo gotovo, naravno, postojao je veliki osjećaj razočaranja. Znaš da si najbolji na svijetu, ali nisi osvojio glavnu nagradu", kazao je Cruyff unatoč tomu što je Njemačka bila aktualni prvak Europe i svijeta u reprezentativnom nogometu, a Bayern u klupskom. 

Unatoč porazu i velikom razočarenju, kako u samoj momčadi tako i cijeloj Nizozemskoj, Nizozemci su izašli na ulice i priredili nezaboravan doček svojem Oranjem. Suze je zamijenio ponos, osmijesi su širili ulicama Amsterdama. Cruyff i društvo dočekani su kao heroji.

Mala Nizozemska ipak je viceprvak svijet i to na svojem trećem Svjetskom prvenstvu, ali premijernom nakon 2. svjetskog rata. Cruyff je poslije rekao da ih je taj velebni doček ohrabrio i psihološki osokolio tako da su brzo prebrodili osjećaj razočarenja, koji ih je pratio nakon izlaska s Olimpijskog stadiona.

"Mnogo je važnija ogromna količina pozitivnosti i divljenja prema našoj igri koju su naše izvedbe izazvale u cijelom svijetu", rekao je veliki Nizozemac.

Oranje na SP 1978. u Argentini dokazalo da može bez Cruyffa

"Postavili smo primjer milijardama ljudi. Također smo dali nadu svim igračima koji, poput mene, nisu bili fizički veliki ili jaki. Cijela filozofija kako bi se nogomet trebao igrati prilagođena je tijekom tog turnira", kaza je Cruyff, koji dva desetljeća kasnije filozofiju totalnog nogometa prenio u Barcelonu i praktički od nje napravio to što je danas.

Cruyff jest bio najbolji, ali ne i jedini sjajan igrač koji je igrao u toj nizozemskoj generaciji. Da Nizozemska nije samo Cruyff, Oranje je pokazalo na idućem Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini, kada je bez počesto ekscentričnog, pa i egoističnog Cruyffa, ali ovaj put s Happelom na klupi opet došla do finala i tamo izgubila od Argentine u produžetku, s time što je Rensenbrink s tri-četiri metra pogodio vratnicu u zadnjim sekundama regularnog dijela, kao još jedan dokaz nesretne karme koja prati Oranje u završnicama svjetskih prvenstvima kroz desetljeća.

Sajam taština i pokušaj otmice

Cruyff je odbio putovati u Argentinu, dugo se pričalo da je to napravio jer je u njoj vladala vojna hunta. Iako je bio poznat po svojim beskompromisnim stavovima, neki su govorili da su pravi razlozi ipak dublje, osobne prirode, kojima je navodno kumovala i supruga. Suigrači su ga poštovali, ali ponekad su zazirali od njega jer im je znao biti jako težak.

On je to tumačio kao klasičnom zavisti i ljubomorom. Bilo je i toga, dakako, najviše je zarađivao i bio je najveća zvijezda među velikim zvijezdama, ali mnogi će reći da s Cruyffom u to vrijeme nije bilo lako izaći na kraj. Taštine su vraška stvar, u nogometu su oduvijek prisutne. Nerijetko - što veći igrač, to je veća taština. A Oranje je oduvijek poznato po sajmu taština, ljubomore i svakojakih sukoba.  

Cruyff je tridesetak godina poslije otkrio da nije išao na Mundijal zbog toga što su on i njegova obitelj nekoliko mjeseci prije pretrpjeli gangsterski prepad u svojoj vili u Barceloni. Kazao je da je to bio pokušaj otmice koji se sretno završio, no to je bio prijelomni trenutak u njegovu shvaćanja života i odlučio je da ne ide u Argentinu.

A da je tamo bio, Oranje bi sigurno bilo još jače i možda bi se okitilo zlatom, a možda bi puklo pod teretom unutrašnjih sukoba. Tko zna, to nećemo nikada saznati. Kako god, rodonačelnička generacija totalnog nogometa za mnoge je i danas najbolja momčad koja nije osvojila svjetsko prvenstvo, a i jedna od najboljih uopće.

Postava Nizozemske u finalu Svjetskog prvenstva 1974. i klubovi za koji su igrali u tom trenutku:

Jan Jongbloed (FC Amsterdam) - Wim Suurbier (Ajax), Wim Rijsbergen (Feyenoord), Arie Haan (Ajax), Ruud Krol (Ajax) - Johan Neeskens (Ajax), Willem van Hanegem (Feyenoord) - Johnny Rep (Ajax), Johan Cruyff (Barcelona), Rob Rensenbrink (Anderlecht).