Ne postoji svjedok tog vremena koji je aktivno pratio nogomet i koji će vam negirati da je talijanska Serie A u 90-im godinama prošlog stoljeća bila svojevrsni nogometni NBA. Najbolji nogometaši svijeta dolazili su na Apenine sa svih strana planete, kako iz Južne Amerike tako i iz uglednih europskih nogometnih zemalja poput Engleske ili Njemačke.
Tri vijesti o kojima se priča
Italija je jahala na valu Svjetskog prvenstva koje su organizirali, talijanski klubovi su dobro plaćali i calcio je bit apsolutni hit. Svi su željeli biti tamo, oči cijelog (nogometnog) svijeta bile su uprte u Italiju gdje su mnogi klubovi tražili svojih pet minuta slave mimo onih koji su uobičajeno bili najjači.
Jedan od tih klubova je i Parma koja je te 1990. po prvi put ušla u Serie A. Za talijanske pojmove Parma je relativno mali grad, s 200-tinjak tisuća stanovnika. Desetljećima je njihov klub igrao u nižim rangovima, uglavnom plesajući između Serie B i Serie C, da bi se u drugoj polovici 80-ih počeli sve više primicati mjestu u eliti.
Arrigo Sacchi je udario temelje
Izuzetno je važno u tom smislu bilo dovođenje Arriga Sacchija za trenera koji je sa svojim stilom udario temelje ozbiljnoj Parmi, koju je poslije njegova odlaska u Milan samo trebalo nadograđivati kako bi se dočekao konačni cilj - povijesni ulazak u Serie A koji je potpisao trener Nevio Scala.
Nedugo nakon što se Parma pojavila u društvu najboljih i cijeli grad gorio od euforije, lokalni bogataš Calisto Tanzi kupio je klub. Tanzi je bio na čelu mliječne industrije Parmalat, to je ona tvrtka čiji je naziv kasnije godinama bio na prednjem dijelu Parminih dresova. Zahvaljujući financijskoj snazi Parmalata, Parma je postala klub koji si je mogao priuštiti kupovanje zvijezda i konkurirati onim najboljima.
Kad Zlatna lopta napusti Barcelonu i dođe u Parmu...
Parma je vrlo skoro postala okupljalište ikona, stigli su brazilski vratar Taffarel, švedski reprezentativac Tomas Brolin, kolumbijski čarobnjak Faustino Asprilla, jedan od najboljih talijanskih nogometaša tog vremena Gianfranco Zola, a danas bi u rubrici 'vjerovali ili ne' pisalo da u Parmu dođe osvajač Zlatne lopte iz Barcelone, kao što je te 1995. došao bio Hristo Stoičkov.
Klub 1992. osvaja Kup Italije i odmah u idućoj sezoni i Kup pobjednika kupova (u finalu bolji od belgijskog Antwerpena) kao i Europski Superkup u kojem su nadjačali Capellov Milan (Savićević, Baresi, Maldini, Albertini, Papin...). Prvi od dva Kupa Uefa osvojena u 90-im godinama stigao je 1995. kada su u talijanskom finalu na dvije utakmice bili bolji od Juventusa.
Druga polovica 90-ih donosi promjene na klupi i u igračkom kadru. Otišao je Scala, naslijedio ga je Carlo Ancelotti, Stoičkov se odlučio vratiti u Barceloni, a na sceni su zasjala dva klinca koji će obilježiti talijanski nogomet u budućnosti i ostati zlatnim slovima zapisani za sva vremena: Gianluigi Buffon i Fabio Cannavaro.
Malesanijeva čudesna sezona
Ancelotti je nakon dvije sezone dobio poziv koji nije mogao odbiti i prešao je u Juventus, a naslijedio ga je Alberto Malesani i potpisao najuspješniju sezonu u povijesti kluba: 1998./1999.
Vrhunac generacije u kojoj su bili Buffon, Cannavaro, naš Mario Stanić, Lilian Thuram, Juan Sebastian Veron, Hernan Crespo i Enrico Chiesa bila je dvostruka kruna, Kup Italije i Kup Uefa. Bila je to čudesna pobjeda od 3:0 nad Marseilleom na stadionu Lužnjiki u Moskvi, demonstracija moći jednog "malog velikog kluba" kako su Parmi tepali Talijani.
Nažalost, problemi koje je Parmalat počeo imati u poslovanju na klub su se odrazili na ubitačan način. Parmalat je 2003. godine bankrotirao u sklopu jedne od najvećih financijskih prevara u Europi, imali su rupe u bilanci već od 10 milijardi eura. Prodaje igrača su se događale i ranije, ali su se s padom Parmalata intenzivirale.
Gašenje, novo osnivanje i tavorenje pri dnu
Uslijedile su sezone lutanja i propadanja, klub se 2004. službeno odvojio od Parmalata promijenivši vlasničku strukturu i trajalo je to sve do 2015. dok nije službeno proglašen bankrot i ispadanje u Serie D. Parma je opet osnovana 27. srpnja 2015., pod službenim nazivom Parma Calcio 1913, a sve s ciljem da se zadrži uspomena na 1913. godinu kada je klub bio inicijalno osnovan.
Danas je Parma miljama daleko od uspjeha iz 90-ih, realnost kluba je da se svaka sezona u kojoj se izbori ostanak u Serie A slavi kao trofej i veliko je pitanje hoće li i kada doći do ponovnog uzdizanja u vrh talijanskog nogometa. Bez obzira dogodilo se to ili ne, zauvijek će ostati priča o malom velikom klubu iz grada sira.
Galerija
