Otišao je još jedan od junaka našeg doba, naše mladosti, bez obzira za koga navijali ili kome ste klupski bliži.
Tončija Gabrića privatno pamtim kao izrazitog pozitivca, duhovitog tipa i dobrog čovjeka. U njegovom društvu osjećali biste se baš dobro. Širio je oko sebe poticajnu atmosferu, bio je veseljak i dobra duša.
Nije priča u stilu o mrtvima sve najbolje, nego je doista ostavljao takav dojam. Bio je dalmatinski temperamentan, otvoren, osebujan, ali i nadasve korektan čovjek. Volio je život, znao je živjeti. Mirisi i okusi Dalmacije i cijele Hrvatske bili su mu u nosnicama i na nepcima. Oni koji su ga baš izbliza poznavali kažu da je bio nesebičan prijatelj, uvijek spreman uskočiti i pomoći kako zna i umije.
Kao vratara pamtim ga najviše po teško usporedivoj neustrašivosti. Taj nije poznavao strah. Pomalo otkačen, pozitivni luđak. Malo tko je bio tako hrabar. Spremno bi skakao u noge napadačima u punom sprintu. Glavom i rukama naprijed. Što je najvažnije, širom otvorenih očiju išao je ravno na loptu. Taj se nikad nije bojao kopačke ili koljena, a kamoli lopte. Jedan od najjačih jedan na jedan svih vremena, i to ne samo hrvatskog nogometa već europskog i svjetskog.
Malo tko je bio tako dobar u tom segmentu igre. Bio je mačka s munjevitim refleksima i savršenim tajmingom kada da krene i skoči u noge. Ne po nogama, nego po lopti.
Bio je specijalist i za jedanaesterce. Čekao je izvođača do zadnjeg trenutka. U živom mi je sjećanju kako je onomad obranio Prosinečkom panenku.
"Gabrić je prvi hrvatski vratar koji je obranio jedanaesterac Prosinečkom i tek drugi uopće. Kada je igrao u Sevilli, jedanaesterac mu je obranio vratar Atletica Molina", napisao je u travnju 1999. iskusni novinar Vjesnika Predrag Jurišić.
U splitskom dvoboju četvrtfinala Lige prvaka izludio je i Van Gaalove Kopljanike. Hajduk je izvukao nulu najviše zahvaljujući baš njemu. Strašni Milan je te sezone u sva tri dvoboja s onim sjajnim Ajaxom popio kavu, a Gabrić je odveo Bijele do velikog remija.
Ugradio je golemi obol u najveće uspjehe Bijelih sredinom 90-ih. Bio je Vatreni i dugo prva zamjena Draženu Ladiću. Bio je sjajan vratar i dobri duh svlačionice Hrvatske i Hajduka. Kažu da u snu umiru samo najbliži Bogu. Redakcija gol.hr-a želi mu pokoj vječni i sućut obitelji.