Dinamo je dobro prošao, može biti sretan bodom. Modri su odigrali najlošiju utakmicu jeseni, a Rijeka možda najbolju.
Iskreno, Rijeka je trebala pobijediti s dva razlike, no nije jer je Dinamo imao raspoloženog Zagorca na vratima, a Rijeka je opet iskazala realizacijske nesposobnosti. To što Djouahra nije zabio, teškog mrtvaca, može zahvaliti najviše sebi, a tek onda vrataru.
Kada ti vratar obrani udarac s vrha peterca, a otvorena su ti vrata, to najčešće znači da si pucao točno u vratara. Cijela desna strana bila je otkrivena, a kada je tako, iz takve blizine važnije je pucati precizno nego jako.
Jedan od razloga zašto Rijeka teško zabija. Rijeka je imala još šansi, ali uvijek bi se njezini igrači spetljali u odsudnom trenutku ili nisu ispoštovali igrača koji je u boljoj poziciji. Drugi razlog zašto teško postiže golove, posebice u gostima. Puno soliranja, svi se žele istaknuti u napadu.
Dinamo je izgubio od Osijeka, ali je puno bolje odigrao, imao je puno više šansi. Protiv Rijeke je zabilježen samo jedan udarac u okvir vrata. To sve govori. Bliska budućnost će reći koliko će Dinamu nedostajati ozlijeđeni Petar Sučić.
Prema mojem mišljenju, najbolji igrač Dinama u dosadašnjem dijelu sezone. Za razliku od Martina Baturine, gotovo svaku utakmicu odigrao je u najmanju ruku dobro, neke i briljantno. Veliki je peh za Dinamo to što se ozlijedio na treningu, i to na način da nije bilo starta.
Lom sitnih kostiju u stopalu zna biti komplicirana ozljeda, posebice ako se ne ispoštuje rehabilitacijskih proces. Prijevremeni povratak donosi veliki rizik.
Još jedan stvar postaje sve očitija: Bjelica očito ne šmeka mladog Stojkovića. Usporedba s Majerom možda ne stoji jer je u to vrijeme momčad bila jača i na tim pozicijama igrali su bolji igrači. Zašto Stojković više ne igra, to zna samo Bjelica, ali dojam je da je nedovoljno iskorišten.