Ivica Ivušić već je u prvoj natjecateljskoj utakmici naznačio da će biti veliko pojačanje za Hajduk.
Tri vijesti o kojima se priča
Ništa nije skrivio, što je bila česta navada Hajdukovih vratara zadnjih godina u važnijim utakmicama, a obranio je čisti zicer Martinsu Junioru na početku prvog dijela i tako je spriječio Ziru da povede 2:0.
Ne smijemo ni pomisliti kako bi to završili da je Brazilac bio malo precizniji i postigao gol. Teško bi se Hajduk vratio, tko zna, možda bi popio još pokoji pogodak.
Ivušić spasio Bijele i već pokazuje da je najveće pojačanje
Prvo poluvrijeme Bijeli su odigrali jako loše, ma katastrofalno. To se teško moglo gledati, gledali smo pravu uspavanku, ni igre, a ni intenziteta. Nismo vidjeli ništa od onog što se očekivalo da će Gonzalo Garcija donijeti igri Bijelih.
Na stranu njegov izbor igrača i odluka da krene s Capanom i Skokom, ali nije bilo ni traga nekoj lepršavosti. Garcijino najjače oružje, struktura igre i iznošenje lopte, uopće nije funkcioniralo. Kombinatorika i motorika bili su na najnižoj razini.
Azeri su poveli i činilo se da utakmica ide u negativnom smjeru. Međutim, Splićani su u drugom dijelu zaigrali osjetno bolje; pojačali su ritam, ubrzali su igri, igrali su odlučnije prema naprijed, a uspjeli su postići i pogodak nakon lijepe akcije. Kalik je pospremio Hrgovićevu asistenciju i činilo se da bi moglo doći do preokreta.
Loša igra i dosta sreće
Imao je Hajduk sredinom i krajem drugog poluvremena dominaciju, ali nije bilo zrelih šansi. Na kraju opet dosta sreće jer je Moradov u završnici sjajnim udarcem uzdrmao vratnicu.
Kada se podvuče crta, Hajduk je dobro prošao u Bakuu, iščupao je remi i stoga rezultatom može biti zadovoljan. Prikazana igra drugi je par cipela. S takvom igrom teško da može nešto napraviti protiv malo kvalitetnijih suparnika.
Ako uzmemo u obzir protiv koga se igralo, Hajduk je odigrao za nedovoljnu ocjenu. Zira je doista skromna momčad i još nije imala sreće, uz to je netom prije utakmice ostala bez najboljeg igrača Salifoua Soumaha, koji je na pragu Dinamo Kijeva, a tijekom utakmice ozlijedio joj se i drugi najbolji igrač, Brahim Konate, koji je Ivušiću zabio atraktivno petom.
Jesu li hrvatski klubovi dotakli dno u Europi?
Eto, došlo je vrijeme da hrvatski klubovi strepe od Azerbajdžanaca. Preveliki je uzorak šokantnih ispadanja da bi išta bilo slučajno. Zira je prošle sezone izbacila Osijek, a onda je od ciparske Omonije popila šest komada u prvoj utakmici. S obzirom na to da je i Ružomberok izbacio Hajduk, a onda ispao od armenskog Noaha, pa da je Olimpija deklasirala Rijeku s 5:0, sve to skupa najbolje govori gdje je zabasao hrvatski klupski nogomet.
Je li prošle sezone dotakao dno ili se može još dublje potonuti, najbolje će pokazati uzvratne utakmice u Razgradu i Splitu, a i ogled Varaždina s portugalskom Santa Clarom.
Lakonski se može reći da bi Hajduk u uzvratu na Poljudu trebao pobijediti skromnu Ziru, no već smo se nagledali svakojakih katastrofa Bijelih da se ne usuđujemo ništa prognozirati. Svi skupa možemo se samo nadati da će Hajduk do uzvrata izgledati puno bolje i da neće biti prevelikog stresa za njegove navijače.
