Noć je bila vesela, a jutro prilično mirno u milanskom predgrađu San Siru, u kojem se nalazi istoimeni slavni stadion, na kojem će Milan večeras ugostiti zagrebački Dinamo u 2. kolu Lige prvaka.
Odsjeli smo u istom hotelu kao i momčad Dinama. Petnaestak minuta pješke od stadiona. Modri će brzo na stadion, sigurno neće zaglaviti u milanskom prometnom kaosu kao kolege koje su se pokušale probiti do Milanella, Milanova kampa na širem obodu lombardijske metropole.
Jutros smo vidjeli Dinamove igrače u foajeu. Izgledaju potpuno mirno i opušteno. Nema nervoze, a to je dobar znak.
''Jeste li spremni?'' upitao sam u prolazu Miljenka Sakomana, Dinamova čovjeka koji se već godinama s najvećom pažnjom brine o maksimirskom travnjaku.
''Bit ćemo, ne brini'', uzvratio je sa širokim osmijehom, pokazujući da je atmosfera u modrom taboru jako dobra.
Dinamovci opušteni i spremni za novu veliku utakmicu
Ako se po jutru dan poznaje, večeras bi moglo biti novo slavlje Modrih. I remi bi bio jako dobar, Milan je ipak veliki favorit na svojem bunjištu. Nadajmo se pozitivnom ishodu.
Ispred hotela uvijek dežuraju dva-tri policijska automobila.
''Ne očekujemo velike probleme, ali spremni smo na sve. Milanska policija navikla je na velike utakmice i dolazak brojnih gostujućih navijača. Znamo kako se to rješava, tako da ne bi trebalo biti nikakvih problema'', kazao mi je jedan od policajaca s kojim sam popričao nekoliko minuta.
Uvijek se iznenadim koliko su talijanski policajci pristupačni i otvoreni za razgovor. Ako trebate bilo kakvu pomoć, njima se slobodno možete obratiti. Srdačno će vas saslušati i uputiti na pravo mjesto. Palac gore karabinjerima.
Ne očekuju se incidenti
Talijanska policija je iskusna, ne bi trebalo biti većih nereda, ali nikad se ne zna. Milan ima dobre navijače. Nisu toliko agresivni, u Milanu je previše utakmica da bi od svake radili predstavu, ali znaju biti zeznuti ako ih se isprovocira na reakciju.
Nakon jučerašnje press-konferencije i Dinamova treninga na San Siru, hrvatski novinari okupili su se u lokalnom baru Old Tenconi kako bi pogledali Bayern i Barcelonu.
Nastavak večeri bio je prilično zanimljiv. Na putu do hotela pokraj mene su proletjela dva policijska automobila s upaljenim sirenama. Negdje je očito ''gorjelo''. Ne mislim na navijače, kriminala u Milanu ne manjka.
Usput smo naletjeli na zanimljivo društvo u Los Locosu, baru simptomatičnog imena, koji je sklepan uz glavnu ulicu u kvartu i radi do jutra.
To je zadnja šansa za lokalnu ekipu koja se vraća iz grada da ugasi žeđ i možda u zadnji čas nešto smuva. Zamijetili smo nekoliko atraktivnih djevojaka, jako ukusno obučenih. Ipak je to Milano. Stereotip je da talijanske djevojke uvijek izlaze u društvu barem jednog muškarca. Na terasi kod Luđaka pokazao se djelomično točnim.
''San Siro nije za Inter''
''Kažete da ste iz Zagreba? Tu ste sigurno zbog utakmice. Navijač ili…'' upitao me tetovirani lik na solidnom engleskom dok sam naručivao piće i raspričao se s konobarom koje je najbolje komercijalno talijansko pivo.
''U Old Tenconiju ponudili su mi sicilijansku Messinu'', kazao sam konobaru, a društvo koje malo dalje stajalo čulo je naš razgovor.
''A ne, najbolje je sa Sardinije, probajte ovo'', stavio na je na stol bocu Ichnuse.
Uzgred rečeno, ni Messina ni Ichnusa nisu loši, piju se pitko i poslije ne boli glava.
''Nisam navijač, tu sam zbog posla, ja sam hrvatski novinar'', uzvratio sam tipovima, za koje nisam mogao procijeniti za koga navijaju.
Tetovaže nisu otkrivale, a i ne vidi se baš dobro u sitne sate. Uglavnom, izgledali su kao dečki koje ne biste željeli sresti negdje u mraku.
''Čini se da ovdje u San Siru većina navija za Inter'', ispalio sam s nadom da ću pogoditi metu.
''Ma, kakvi, tko te je to slagao!?'' žustro su uzvratili promijenivši boju glasa.
Postalo je već malo napeto jer se okrenula i ekipa za malo daljim stolom. Konobar se ubacio s digresijom.
''Ne zna se tko ima više navijača, to je tu negdje, ali ovo je bar u koji više dolaze navijači Milana. Imaj to na pameti'', kazao je i svi su pukli u smijeh.
Dodatno sam smirio situaciju naručivši ekipi piće. Vinkovačka škola uličnog ponašanja. Bila je to zezancija, daleko od ozbiljnog incidenta. Nastavili smo se družiti kod susjednog kioska preko ulice.
''Čuli smo za navijače Dinama Bad Blue Boyse. Priča se da su nezgodni, ali nisu ni naši ultrasi baš zgodni. Vidi se iz priloženog'', odgovorio mi je tip okićen malo težim lančićima i društvo se opalilo smijati.
''Mi smo stalno na tribini, bit ćemo i sutra. Zapamti, Milan pobjeđuje, a San Siro je naš teritorij'', dobacio je sa širokim osmijehom.
''Vidjet ćemo sutra'', procijedio sam kroz zube i pokvasio već suho grlo. Sitni sati su otkucavali u San Siru, srećom da hotel nije daleko.
