Dolaze iz sela od 1500 stanovnika, prije samo devet godina bili su na rubu ispadanja u 4. ligu i pred bankrotom, a sada su postali prvaci Švedske s rekordnim brojem bodova i jednim porazom u 28 utakmica. I to bez milijuna, štoviše, trener je radio kao školski ravnatelj, glavni skaut bio zaposlen u pošti, a igrači su redom anonimci.
Tri vijesti o kojima se priča
Selo Hällevik na jugu Švedske, odmah uz Baltik i sa samo 1500 stanovnika, dom je senzacionalnog prvaka Švedske Mjällbyja. Nekada je ovdje tradicija bila ribarenje, a sada je glavna grana poljoprivreda.
Ne čudi, stoga, izjava njihova sportskog direktora, koji je rekao: "Kad nam protivnici dolaze, voze se kraj farmi, i farmi, i farmi. I onda idu još malo naprijed, a kad više ne mogu, stignu do našeg stadiona."
Na kojem se prije samo devet godina gledala treća liga, štoviše jedan poraz bili su blizu ispadanja u četvrtu, dužni pola milijuna eura i sa statusom amatera. Uspjeli su se podići, no ovo nisu mogli sanjati.
Trener je školski ravnatelj
Jer, primjerice, trener Anders Torstensson donedavno je bio školski ravnatelj. Po treći put pozvali su ga u klub prije dvije godine.
"Iskreno sam pomislio: 'Oh s*anje, nemojte me tjerati da opet moram donositi takvu odluku.' Našli smo se i iskreno sam im rekao da nisam najbolji trener niti taktičar da se prilagodim današnjem modernom nogometu. Rekao sam im da mi kažu zašto žele mene, a oni su odgovorili: 'Zato što pobjeđuješ utakmice.'"
Torstensson je rođen i odrastao ondje, kao i nekoliko njegovih prvotimaca.
"Prijatelji mi govore da im je jako čudno vidjeti me po gotovo svim svjetskim novinama. Ali, ja sam samo ponosan što sam dio svega ovoga. To me ne mijenja ni na bilo koji način. Ja sam samo dečko iz općine Sölvesborg", kaže Axel Noren.
Nekima govorili da se ostave nogometa
Većinu igrača sa strane smatralo se anonimcima i otpisanima. Jacobu Bergstormu, strijelcu odlučujućeg gola za naslov, sugerirali su da se ostavi nogometa.
"Bilo je to kada sam igrao u četvrtoj ligi. Trener mi je rekao da sam pretežak da igram nogomet. U to vrijeme sam baš puno išao u teretanu i istovremeno igrao nogomet. Rekao mi je da se radije držim teretane. Tada to nisam primio dobro i rekao sam u sebi: 'Je*eš njega!'
Bio je to dugačak put. Kada sam bio u nižim ligama, igrao sam nogomet iz zabave, a usput radio za lanac brze prehrane. Radio bih ljudima sendviče, a onda igrao nogomet. No onda je došao Mjällby."
Sanjaju i Ligu prvaka
Stoper Abdullah Iqbal u Mjällby je došao iz druge danske lige. Doveo ga je glavni skaut kluba, koji je do prije koji mjesec radio u pošti.
Mjällby u Ligi prvaka možda?
"Da, ali prvo kvalifikacije."
A grupna faza?
"Da, naravno, vidjet ćemo koliko ćemo daleko ići."
Možete li zamisliti?
"Nisam mogao zamisliti, ali sada moram shvatiti da je ovo stvarnost."
Nemaju kafić, ali imaju ono važnije - stadion
Neki sve to još teško shvaćaju. Jer Hällevik je selo bez kafića, a središte zbivanja je mini šoping-centar.
"To je istina, istina je. Nemate puno ostalog. Ovaj šoping-centar i farme", kaže nam jedan navijač.
I stadion?
"I stadion. Najvažniju stvar."
"Nikako to nismo mogli ni zamisliti. To ne bi smjelo biti moguće. Možda prije 20-25 godina, kada novac nije bio tako važan dio nogometa. Danas je novac sve", smatra navijač Mjällbyja.
Ali oni su uspjeli s jako malo novca - uz proračun od samo sedam milijuna eura.
"Da ste to rekli ljudima prije samo dvije ili tri godine, poslali bi vas u ludnicu. Jer to ne bi smjelo biti moguće. Doista ne bi smjelo biti moguće. Zato… Da, naprosto nestvarno", poručio je trener Torstensson.
Mjällby, nogometno čudo iz švedskog sela Hällevika - priča Marka Šepata
