Momčad Milana u koju je ove sezone uloženo čak 220 milijuna eura nalazi se na sedmom mjestu ljestvice Serie A. Nisu blizu ni šestom mjestu, posljednjem koje vodi u euro lige sljedeće sezone. Da ne govorimo o šansama da ove godine izbore mjesto među prva četiri koje vodi u toliko željenu Ligu prvaka.
A ta Liga prvaka ne donosi Milanu povratak glamura na koji su navikli posljednjih desetljeća. Ona donosi puno, puno više. Čini se kako od svega neće biti ništa. Štoviše, Milanu prijeti crni scenarij kakvom se navijači nisu nadali kada su novi kineski vlasnici preuzeli klub ovog proljeća.
Ne samo da klub neće izboriti Europu rezultatima nego bi ih UEFA mogla kazniti izbacivanjem iz svojih natjecanja. Naime, to je jedna od mogućih kazni za slavni milanski klub koji ne zarađuje ni blizu koliko troši.
Ne ide prema planu novih vlasnika
Čelnici Milana trebali su u lipnju predstaviti UEFA-i svoj plan konsolidacije. Uložen je velik novac u klub, no UEFA želi projekciju kako će taj novi Milan ispunjavati Financijski fair-play. Podsjetimo, u posljednje tri sezone Milan je svake godine bio u minusu od 70-90 milijuna eura, što je 40-ak milijuna više od zasad dopuštenog (nakon sljedeće sezone bit će dopušteno klubovima biti tek 5 milijuna u dugu, sada je 30).
Sastanak u Nyonu odgođen je do jeseni i napokon je održan prije nekoliko tjedana. Španjolska Marca donosi informaciju kako čelnici Milana predvođeni izvršnim direktorom Marcom Fassoneom nisu uspjeli uvjeriti Aleksandera Čeferina i UEFA-inu komisiju te im prijeti izbacivanje iz Europe kao jedna od mogućih posljedica.
Kineski vlasnik Li Yonghong i spomenuti Fassone sve su karte bacili na rezultatski uspjeh u ovoj sezoni. No desetak pojačanja, koja nisu bila tolika zvučna, nisu donijela željeni učinak, a to je plasman u Ligu prvaka sljedeće sezone. Na San Siru su od Lige prvaka i sponzora koja bi ona donijela računali zaraditi dovoljno da pokriju rupu od navodno 30-40 milijuna eura koliko im nedostaje za pokrivanje Financijskog fair-playa za sljedeću sezonu.
Kako pokriti dug bez prodaje igrača?
To znači da bi Milan trebao prodati najskuplje zvijezde i dovesti neke jeftinije zamjene, a oslabljivanje igračkog kadra jednostavno ne jamči povratak u talijansku elitu. A to je upravo suprotno onome što je najavljivao kineski biznismen Li Yonghong koji je u sljedećoj sezoni planirao uložiti još 200 milijuna eura u igrački kadar.
Upravo se novim vlasnikom Milana prije nekoliko dana pozabavio jedan od najuglednijih svjetskih medija, New York Times koji se pita tko je uopće čovjek koji je kupio Milan od Silvija Berlusconija. Za njega ne samo da do prije travnja nije nitko čuo u Italiji, nego je za njega rijetko tko čuo i u Kini. Već smo pisali kako čovjeka nije bilo na popisu 400 najbogatijih Kineza, a sada ispada da on nije niti onaj za kojeg se izdaje.
On je većinu od 740 milijuna eura, koliko je platio za preuzimanje Milana, posudio od jednog američkog investicijskog fonda koji će postati vlasnik talijanskog giganta ako im ovaj ne vrati novac za godinu dana. New York Times piše kako to rudarsko carstvo, na čijem je čelu navodno Li Yonghong, uopće nije u njegovu vlasništvu.
Dok Li traži potencijalne nove investitore s kojima bi uspio skupiti novac za dug američkom fondu, a možda i jednog sasvim novog vlasnika, navijači Milana se polako moraju pripremiti za vrlo izgledan scenarij nešto dužeg povratka njihova kluba na vrh talijanskog nogometa.
Bez rezultatskog uspjeha i Lige prvaka, vraćanje uloženog je praktički nemoguće, a od sezone 2018/2019, kada će dugovanja biti dozvoljena u iznosu od tek 5 milijuna eura, klubovima poput Milana (velika ulaganja uz rezultatski neuspjeh) bit će pravo umijeće zadovoljiti UEFA-in Financijski fair-play.
