Za vrijeme vladavine Zdravka Mamića Dinamo je zaradio na transferima igrača 94,06 milijuna eura, što je za hrvatske, ali i dosta europskih klubova, ogroman novac.
Modri su od sezone 2003/04. do siječnja 2010. prodali pravu plejadu odličnih igrača i budućih hrvatskih reprezentativaca. Ne sumnjamo da je s menadžerske strane napravljen vrhunski posao. No, Dinamo je nogometni klub koji svojim igrama i načinom rada treba privlačiti navijače. A znamo kako maksimirske tribine u zadnje vrijeme izgledaju prazne.
Za Mamića je svaka unosna prodaja igrača - dobar biznis, no modri navijač uvijek ostane po strani, zakinut za još jedan san o europskom Dinamu. I dok u Maksimiru iz godine u godinu ponavljaju istu priču koja se vrti oko teze 'nemoralne ponude', dovode se sumnjiva i skupocjena pojačanja iz inozemstva.
Dinamo je nogometni klub koji svojim igrama i načinom rada treba privlačiti navijače
>> Lovren: Oduševljen sam što ću igrati u ligi 'petice'!
>> VIDEO Mamić divljao: Žele srušiti Dinamo, Hrvatsku i katoličku crkvu!
Otpisani igrači poput Nowotnyja, Papadopoulosa, Cufrea, Andersona i Carlosa pa do nedokazanih Calella, Sammira i Ibaneza, većinom su promašene investicije, a stigli su samo s jednim ciljem – ostvarenjem sna o europskom proljeću. Međutim, u isto vrijeme modru svlačionicu su napustili Kranjčar(1,5 milijuna eura), Eduardo (15 milijuna eura), Ćorluka (13 milijuna eura), Modrić (21 milijun eura), Vukojević (6 milijuna eura), Pokrivač (3 milijuna eura), Pranjić (500 tisuća eura), Schildenfeld (1,7 milijuna eura), Buljat (25 tisuća eura), Čale (2,2 milijuna eura) i Lovren (8,5 milijuna eura). Sve redom reprezentativci ili potencijalni reprezentativci. Ne radi se tu o strancima i domaćima, nego o potrebnim i nepotrebnim pojačanjima.
Posljednji transfer Dejana Lovrena za 8,5 milijuna eura još je jedan odličan poslovni potez Zdravka Mamića. No, njegovo autodestruktivno vođenje klupske politike teško može donijeti neki veći europski rezultat. Momčad se ne može zadržati na okupu dulje od jedne sezone, a Dinamovi navijači na kraju mogu samo slegnuti ramenima.
Nismo daleko od istine ako kažemo da je Dinamo vrhunsko trgovačko poduzeće, s jednako sposobnim ljudima i velikom novčanom potporom građana Zagreba (21 milijun kuna), ali i bez velikog interesa za sluh navijača. Onih istih zbog kojih se igra nogomet. No, kronična rasprodaja talentiranih igrača i dovođenje sumnjivih stranaca ne vodi ka dobrom. Jer, ako su već Modrić, Eduardo i Ćorluka prodani zbog rješavanja financijskih problema, onda se mogla barem stvoriti klima o slaganju euromomčadi. Možda Mandžukić ne bi bio mislima u ligi 'petice'.
Međutim, plasman u Ligu prvaka i značajniji europski trag ostavili su puno manje bogatiji klubovi od Dinama. Zašto? Na primjeru slovačke Artmedije, mađarskog Debrecena, rumunjske Uniree ili ciparskog APOEL-a mogli smo vidjeti kako se i s malo uloženog novca može igrati u najelitnijem klupskom natjecanju. Jasno zacrtani cilj, jeftini igrači iz omladinskog pogona i kvalitetno posloženi prioriteti donijeli su priželjkivane rezultate.
