U nedjeljnom derbiju danskog prvenstva Kopenhagen i Midtylland odigrali su 1:1. Na vratima Kopenhagena bio je Dominik Kotarski, koji redovito brani za danskog prvaka i u Ligi prvaka i nada se minutama u predstojećim okršajima hrvatske reprezentacije u kvalifikacijskim utakmicama sa Češkom i Gibraltarom, a i nakon tih utakmica.
Tri vijesti o kojima se priča
To se jasno može iščitati iz njegovih izjava u intervjuu za Sportske novosti. Na konstataciju da Dominik Livaković ne brani u Gironi te da bi mogao biti prva opcija ako izbornik Zlatko Dalić odluči zamijeniti vratara, Kotarski je odgovorio:
"Ja sam spreman u svakom trenutku preuzeti tu odgovornost. Pokazujem to svojim nastupima, svojom prisutnošću i s time što standardno branim i napredujem u svim klubovima kroz protekle godine. Sa 25 godina mislim da imam pozamašno iskustvo igranja odlučujućih i velikih utakmica u Europi i u nacionalnim prvenstvima te ne vidim nikakav problem u tome. Svjestan sam trenutne situacije u reprezentaciji, ali smatram da sam svojim izvedbama pokazao, i uz dužno poštovanje, zaslužio priliku barem u utakmicama protiv protivnika kalibra Gibraltara, Farskih otoka i Crne Gore, kako bi na takvim susretima pokazao da se na mene može računati i u dvobojima s puno većim ulogom. Mislim da na svakoj poziciji treba postojati kvalitetna konkurencija, kako u klubu tako i u reprezentaciji. To nas tjera da svatko ide preko granica, kako bi se izborio za svoje mjesto", kazao je Kotarski i poslao nedvosmislenu poruku izborniku Zlatku Daliću.
Kotarski istakao kandidaturu
Kotarski je dosad upisao samo jedan nastup za hrvatsku reprezentaciju i šalje poruku da bi trebao dobiti više prilika. To je sportsko razmišljanje, naravno da svatko želi igrati i da vjeruje u sebe, no je li to očekivanje na realnim temeljima? Bez obzira na to što je Livaković dugogodišnja jedinica hrvatske reprezentacije, ne može se reći da Kotarski priča u vjetar. Očito je osjetio da je došao njegov trenutak i nije više mogao šutjeti. Neću reći da mu je strpljenje pri kraju, ali između redova provlači se taj dojam.
Livakovićeva situacija vrlo je ozbiljna. Ovog ljeta prešao je iz Fenerbahčea na posudbu u Gironu, inzistirao je na odlasku jer mu je bilo jasno da neće braniti pokraj Edersona, kojeg je turski klub doveo iz Manchester Cityja. Turci su tim potezom jasno naznačili da nisu posve zadovoljni prvim hrvatskim vratarom, a i nisu se baš pretrgli da zaustave Livakovićev odlazak u Gironu.
Prelazak u Gironu ne bi bila loša odluka da Livaković tamo brani. Međutim, nije upisao još ni minutu. Svih pet ligaških utakmica presjedio je na klupi. Argentinac Paulo Gazzaniga prvi je vratar Girone, u osam kola La Lige bio je na vratima sedam puta. Jedino nije branio u drugom kola zbog crvenog kartona iz prethodnog kola. U tom drugom kolu protiv Villarreala na vratima je bio Ukrajinac Vladislav Krapivtsov, a u tom trenutku Livaković još nije prešao u Gironu, koja je katastrofalno startala u sezonu.
Livaković ne brani u Gironi
Katalonski klub upisao je tri početna ligaška poraza, pa je osvojio bod protiv Celte, a onda opet izgubio od Levantea, i to 4:0 na domaćem terenu. U tom trenutku bilo je logično očekivati da će možda doći do promjene na vratima, no nije se dogodilo. Girona je potom dvaput remizirala, a u prošlom kolu je upisala prvu pobjedu u sezoni svladavši Valenciju 2:1 na domaćem terenu.
S tom pobjedom Girona se sa začelja probila na 18. mjesto i trenutačno ima šest bodova. Može se zaključiti da razvoj događaja ne ide baš na ruku Livakoviću. Jer, ako je Gazzinga bio neprikosnovena jedinica i kada je Girona postizala loše rezultate, što se može očekivati sada kada je počela skupljati bodove? Trener Michel očito ima u njega veliko povjerenje i pitanje je kada će i hoće li uopće Livaković dobiti priliku u bliskoj budućnosti.
Iz ove perspektive gledajući, Livaković nije povukao baš najbolji potez kada je odabrao Gironu za svoj novi klub, ali pitanje je gdje je uopće mogao prijeći i je li uopće bilo interesa u završnici prijelaznog roka? Sada možemo raspravljati o tome je li normalno, pa i pravedno da nema pretjeranog interesa za dugogodišnjeg prvog hrvatskog vratara, ali očito je da Europa baš za njim ne luduje. To se moglo zaključiti još dok je bio u Dinamu, kada se teškom mukom pronašao klub koji je voljan u njega investirati.
Potencijalni problem za Vatrene
U Maksimiru su tada u eter puštali priču da Livaković prelazi u Fener za devet milijuna eura, a naposljetku je ispalo da se radi o 6,65 milijuna, barem tako stoji na Transfermarktu. Napuhavanje transfera bilo je za "dnevno-političke" svrhe da ne ispadne da hrvatski reprezentativni vratar odlazi u inozemstvo za "sitniš", odnosno da ne ispadne da je tadašnja uprava nesposobna. Priča je ubrzo pala jer se u turskim medijima pojavila prava cifra.
U ovom trenutku preširoka je i nebitna priča tko najveći krivac što Livaković ima tako loš ili nedovoljno dobar imidž u Europi, jer ipak je prvi vratar trofejne svjetske reprezentacije i znao je biti jedan od boljih vratara na velikim turnirima, a i vidimo da svakakvi likovi brane diljem liga petice, već je najvažnija činjenica da Livaković ne brani, a kada vratar ne brani, teško da može održavati dobru formu.
Dakako da je to potencijalni problem za Dalića i Vatrene, a očito je da je Kotarski tu vidi svoju šansu da dobije više minuta, pa i da postane prvi vratar reprezentacije ako iskoristi šansu. To je sasvim legitimno nadanje, svatko se bori za sebe i ima pravo na vlastite procjene. Kotarski ima jake argumente, već dulje vrijeme brani dosta dobro, još otkako je prešao u PAOK, a u ovom trenutku na horizontu se ne vidi neko kvalitetnije rješenje ili barem nema izazivača u klubovima takve razine.
Kotarski brani na velikoj sceni
Kotarski brani na velikoj sceni, u Ligi prvaka, a već je dulje vrijeme član reprezentacije. Trenutačno mu je jedini legitimni konkurent Ivica Ivušić, koji je također već dugo ima status reprezentativca, no o njegovoj formi dalo bi se raspravljati. Otkako je prešao u Hajduk oscilacije su mu takve da se ne mogu ignorirati.
Kada se podvuče crta, Kotarski trenutačno doista izgleda kao najveći protukandidat Livakoviću te je odlučio izaći s prilično jasnim porukama. E, sad, što će odlučiti Dalić, to je već drugo pitanje. Izvjesno je da neće ništa mijenjati protiv Češke, a pitanje je što će napraviti protiv Gibraltara.
Dalić ipak najviše vjeruje Livakoviću, to je pokazao puno puta, a njemu trebaju minute. Zasad ih može skupljati samo u nacionalnom dresu. Vidjet ćemo što će biti u zimskom prijelaznom roku. Ako ne bude branio u Gironi, Livaković bi morao pronaći novi klub. Dočekati Svjetsko prvenstvo s prvim vratarom koji ne brani u klubu ne bi bilo baš uputno.
