Kao što to obično biva u nogometu, presudila je razlika u klasi. Hrvatska je odigrala odličnu utakmicu, samljela je Grčku i širom si otvorila vrata Rusije. Zlatko Dalić na dobrom je putu da konstatiramo kako je obavio posao za čistu peticu. U ruke je dobio brod koji je na olujnom moru puštao na sve strane i uspio ga dovesti na prag sigurne luke. Ne sumnjamo da će ga u Pireju privezati uz dok i proslaviti plasman u Rusiju.
Znalo se i prije utakmice da su Vatreni kvalitetniji od Grka, ali trebalo je to pokazati na travnjaku. I pokazali su. Grci su pomogli, izašli su ususret Hrvatima raširenih ruku, ponajviše njihova obrana i vratar Karnezis, ali i pogreške su dio nogometa, a uz to ih treba znati isprovocirati i iskoristiti.
Hrvatska je odigrala onako kako treba kad znaš da imaš osjetno veću klasu; napadački, izrazito ofenzivno, bez previše petljanja i čuvanja rezultata, onako baš na gol više. U takvoj se igri obično i griješi, ali se stvara i puno šansi. Četiri su iskorištene, jedan gol je primljen, a to bi trebalo biti dovoljno za miran uzvrat i ukupnu pobjedu.
Protiv momčadi kao što je Grčka, koja puno toga temelji na granitnoj obrani, gol u ranoj fazi utakmice obično je ključ pobjede. Kada ih se otvori i prisili da igraju ofenzivnije, to je za njih uglavnom put bez povratka. U tom smislu najveći posao obavio je Nikola Kalinić, koji je u posljednji trenutak upao u sastav umjesto Marija Mandžukića i naposljetku se prometnuo u junaka utakmice.
Osjetio je Kalinić da treba pritisnuti nesigurnog grčkog vratara, prisilo ga je na pogrešku i izborio jedanaesterac. To je bio ključan trenutak utakmice, jer bilo je jasno vidljivo da su Grci izgubili samopouzdanje, ne samo njihov vratar nego i cijela obrambena linija koja u većem dijelu prvog poluvremena praktički nije znala gdje se nalazi.
Neobično za grčku momčad koja je u cijelim kvalifikacijama teško primala golove. Čini se da ih je ta pogreška vratara toliko presjekla da se jednostavno nisu mogli oporaviti od tog šoka. Ne možemo se sjetiti kada je Grčka zadnji put primila tri gola u prvom poluvremenu. Zadnji put četiri gola u 90 minuta dala im je Njemačka u četvrtfinalu Eura 2012. Taj podatak dovoljno govori koliko Grci teško primaju golove u serijama. Na njihovu nesreću, naletjeli su na raspoložene Hrvate koji su im napunili mrežu.
Bekovi proradili u najvažnijem trenutku
Hrvatska ofenzivna linija obavila je lavovski dio posla, ali jako važnu ulogu u pobjedi Vatrenih odigrali su obrambeni bočni igrači. Ivan Strinić i Šime Vrsaljko konstantno su se priključivali napadu i probijali obje strane, a što je još važnije, slali su upotrebljive lopte u sredinu. Tako su pali drugi i treći gol, dvije sjajne asistencije hrvatskih bekova za spretnu egzekuciju Kalinića i Perišića. Vrsaljko je odigrao ključnu ulogu i kod četvrtog gola.
Upravo je kvalitetna igra preko bokova nedostajala Hrvatskoj tijekom većeg dijela kvalifikacija. Hrvatski bekovi proradili su u najvažnijem trenutku. Vrsaljko je na vrijeme ušao u formu, a Strinić je pokazao da je Ante Čačić pogriješio kada ga je toliko dugo držao na ledu. Dalić je vratio Strinića u momčad, a ovaj mu je vratio na najbolji mogući način.
Vrlo dobra partija protiv Grka velika je pobjeda Strinića koji je dugo bio zapostavljen, osporavan pa i stigmatiziran, dobrim dijelom potpuno nepravedno. Ne želimo pretjerivati, jasno je da Strinić nije svjetska klasa, daleko od toga, ali Hrvatska na lijevom boku jednostavno nema boljih opcija, a pogotovo nema toliko kvalitetnih lijevih bekova da ga se uopće ne zove u reprezentaciju.
Rusija se vidi na obzoru, ali posao nije završen. Hrvatska mora otići u Grčku s jednakom odlučnošću i sličnom taktikom. Nikakva obrana i čuvanje rezultata, Hrvatska je previše kvalitetna da bi se branila protiv Grka. Uostalom, napad je najbolja obrana, treba ići na pobjedu pa što bude. Gotovo da smo sigurni da će u tom slučaju rezultat biti u najmanju ruku povoljan.
